NATO bombardovanje hranjeno medijskim lažima

Autori Serž Alimi i Pjer Ramber ističu da neke od posljedica ovog rata i dalje imaju težinu u međunarodnom životu.

"U vrijeme prvog rata od njegovog nastanka 1949. godine, NATO je odlučio da napadne državu koja nije prijetila nijednoj državi članici. Izgovor je bio humanitarni motiv i djelovao je bez mandata UN. Takav presedan je poslužio SAD 2003. godine u vrijeme invazije na Irak, takođe potpomognut kampanjom masovih dezinformacija", ističe se u tekstu francuskog "Mond diplomatika" koji objavljen u specijalom izdanju beogradskog "Nedeljnika".

Nekoliko godina kasnije, proglašenje nezavisnosti Kosova februara 2008. godine potkopalo je načelo nepovredivosti granica. Rusija se oslanjala na tu nezavisnost kada je avgusta 2008. priznala priznala Abhaziju i Južnu Osetiju, dva područja koja su se odvojila od Gruzije, potom je marta 2014. pripojila Krim.

Autori ističu da, budući da je rat na Kosovu vodila većina "ljevičarskih" vlada i podržala većina konzervativnih partija, nije bilo smisla ponovo razmatrati zvanične falsifikacije, a, "naravno, novinari koji su opsjednuti lažnim vijestima radije ih traže negdje drugdje".

Podsjećajući da je prije 20 godina, počevši od 24. marta 1999. godine, 13 država članica NATO-a, uključujući SAD, Francusku i Njemačku, bombardovalo SRJ, u tekstu se navode riječi tadašnjeg njemačkog ministra odbrane, socijaldemokrate Rudolfa Šarpinga da su Srbi počinili "genocid", te "igrali fudbal sa odječenim glavama otkinutim sa leševa, kidali fetuse iz trudnica i pekli ih". Komentare njemačkog ministra prenio je Tfi 20. aprila 1999. godine - "ubili su između 100.000 i 500.000 osoba", a "Daily Mirror" 7. jula da su kremirali svoje žrtve "u pećima, sličnim onima koje su se koristile u Aušvicu".

"Mond diplomatik" piše da su, međutim, naslovnica za naslovnicom ove lažne informacije pocijepane u paramparčad.

To je posebno učinjeno istraživanjem američkog novinara Danijela Perla u "Wall street journal" od 31. decembar 1999. godine, baš kao što je "izduvana" i jedna od najsenzacijonalnih manipulacija s kraja 20. vijeka - plan "Potkova" (potkovica), dokument koji je trebalo da dokaže kako su Srbi programirali "etničko čišćenje Kosova".

Difuzija plana "Potkova" u Njemačkoj aprila 1999. godine poslužila je kao izgovor za intenziviranje bombardovanja. Daleko od toga da su korisnici interneta paranoični, glavni dezinformatori su bile zapadnjačke vlade, NATO, kao i najugledniji mediji.

Među tim medijima je "Mond", čije je uredničko zauzimanje pozicija tada bilo referenca za ostale farancuske medije. Njegovo uredništvo, koje je rukovodio Edvi Plenel, priznaje da je "izabralo da stane na stranu intervencije", piše "Mond diplomatik".

Na prvoj strani izdanja "Monda" od 8. aprila 1999. godine članak Danijela Vernea najavljuje "da su planom `Potkova` planirane deportacije sa Kosova". Novinar preuzima informacije koje je dan prije toga otkrio ministar spoljnih poslova Joška Fišer.

"Ovaj plan vlade iz Beograda, koji detaljno opisuje politiku etničkog čišćenja koje se primjenjuje na Kosovu /.../ i koji nosi naziv `Potkova`, bez sumnje simbolizira gašenje albanskog stanovništva", piše Verne, prema kojem stvar izgleda "ostavlja malo mjesta sumnji".

Dva dana kasnije, dnevene novine su ponovile preko cijele naslovnice "kako je (Slobodan) Milošević pripremio etničko čišćenje". "Srpski plan `Potkova` planira prinudni egzodus Kosovara od oktobra 1998. Nastavio je da ga primjenjuje u vrijeme pregovora u Rambujeu".

"Mond" evocira "dokument srpskog vojnog izvora" i ponovo se poziva na tvrdnje njemačkih zvaničnika, od tačke reprodukovanja do cjelovitih sažetaka – koji bi se danas nazvali "elementima jezika" - koje je novinarima distribuirao generalni inspektor njemačke vojske.

Berlin je tako nastojao da pred prilično pacifičnim mnjenjem opravda prvi rat koji je vodio Bundesver od 1945. godine, povrh toga protiv zemlje koja je 50 godina ranije bila okupirana od Vermahta.

"Mond diplomatik" ističe da je plan "Potkova" (potkovica) krivotvoren: nije ga donijela srpska vlast, već je fabrikovan od elemenata koje je prikupila bugarska trajna služba, a zatim prenesen u Njemačku od zemlje koja je tada gorljivo željela da ponovo uđe u NATO.

Prevaru je 10. janura 2000. godine otkrio nedjeljnik "Spiegle" i potvrdio 12 godina kasnije bivši bugarski ministar spoljnih poslova.

Dokument je naknadno trebalo da podstakne još više sumnje, jer se na srpskom kaže potkovica, a ne potkova, kako je 15. aprila 1999. naveo njemački poslanik Gregor Gisi u Bundestagu.

Marta 2000. godine, njemački brigadni general Hajnc Lokai je u knjizi izrazio "sumnje u postojanje takvog dokumenta", a njegova istraga je prinudila Šarpinga da prizna da nema kopiju izvornog "plana".

Istovremeno, portparol međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju opisao je elemente takozvanog plana kao "malo vjerovatan materijal" u listu "Hamburger abendblatt " od 24. marta 2000. godine, a tužitelj Karla del Ponte ga neće ni pomenuti u optužnici protiv Miloševića 1999. niti 2001. godine.

"Mond" će ponovo evocirati laž, ali kao da ju je uvijek ramatrao sa oprezom, pa 16. februara 2002. godine piše da "`Potkovica` ostaje vrlo kontroverzan dokument čija valjanost nikada nije dokazana".

Stručnjaci za Balkan, novinari Žan-Arno Derans i Loran Žeslan, opisuju plan "Potkova" kao "arhetip lažnih vijesti koje emitiju zapadnjačke armije i preuzimaju sve glavne evropske novine".