Bivša logorašica Olga Draško kaže da ne postoji iznos kojim bi joj platili bol i zlostavljanja, ali da je srećna i zadovoljna da pravda konačno izlazi na vidjelo
Bivša logorašica Olga Draško, kojoj je po presudi trebinjskog suda Federacija BiH dužna da isplati 100.000 KM odštete zbog torture i mučenja koje je preživjela u logoru "Dretelj" kod Čapljine, ističe da ne postoji iznos kojim bi joj platili bol i zlostavljanja koja je doživjela, ali da je srećna i zadovoljna da pravda konačno izlazi na vidjelo.
"Zadovoljna sam jer pravda konačno izlazi na vidjelo. Nadam se da će i oni koji su nas zlostavljali konačno odgovarati i platiti cijenu za svoja nedjela", rekla je Draškova nakon presude trebinjskog suda, prve u BiH kojom je naložena isplata odštete logorašima.
Ona podsjeća da je njen "hod po mukama" počeo 5. maja 1992. godine, kada su je sa radnog mjesta iz Doma zdravlja u Čapljini pripadnici HVO-a odveli u logor "Dretelj", gdje je ostala do 18. avgusta 1992. godine. "Bila sam prvi zatočenik tog logora u kojem sam brutalno zlostavljana i mučena. Tukli su me čime su stizali, šakama, nogama, palicama, a ispod nokata su mi zabijali igle", kaže Draškova za današnji "Glas Srpske".
Draškova kaže da je za logor "Dretelj" znao čak i Međunarodni komitet Crvenog krsta. "U julu 1992. godine vidjeli smo pred kapijom njihov automobil. Mi smo njih vidjeli, ali oni nas izgleda nisu željeli da vide", prisjeća se Draškova, kod koje se usljed zlostavljanja, pretrpljenih fizičkih i psihičkih bolova i straha razvio jak posttraumatski sindrom, što je dovelo do invalidnosti.
Ona ističe da se i danas veoma dobro sjeća svih koji su mučili i nju i ostale zarobljene Srbe.
"Zvjerstva su, između ostalih, činili Cikoja Vranješ i Ivan Medić iz Donjih Radišića kod Ljubuškog i Dragan Dujmović koji je državljanin Kanade. Zvijeri u ljudskom tijelu bili su i Damir Brajković iz sela Studenci kod Ljubuškog, Hektor Ćosić zvani Dida, koji je državljanin Australije, i Vinko Primorac iz Ljubuškog. Maltretirali su nas i mučili i Mirsad Repak, Luka i Željko Šešelj i Zvonimir Bjeliša iz Opuzena, Ante Raič iz Malog Polja, Goran Zec iz Varaždina i maloljetni Aleksandar zvani Saša", kaže Draškova.
Draškova podsjeća da je za njeno oslobađanje zaslužan suprug Lazar, koji je preduzimao sve što je bilo u njegovoj moći da nju i ostale zarobljenike izbavi iz pakla, te na kraju uputio pismo i dokaze Evropskoj zajednici, koja je poslala svog delegata u logor "Dretelj", koji je među logorašima zatekao i nju. Nekoliko dana kasnije, 18. avgusta 1992. godine, Olga Draško je u grupi od 245 logoraša razmijenjena u Stocu.
(Srna/MONDO)
