Novinar londonskog Gardijana Ed Vulijami svjedočio je danas u Haškom tribunalu na suđenju Radovanu Karadžiću.
On je rekao da su nesrbi zatvoreni u logorima kod Prijedora koje je video u ljeto 1992, "izgledali kao kosturi" i bili "uplašeni i užasnuti".
Na poziv koji im je Karadžić uputio tokom Londonske mirovne konferencije, Vulijami i novinarka televizije Aj-Ti-En (ITN) Pjeni Maršal su kao prvi zapadni novinari avgusta 1992. posjetili logore Omarska i Trnopolje, kod Prijedora.
Izvještaji koje su zatim objavili, doveli su do optužbi u međunarodnoj javnosti da bosanski Srbi drže "koncentracione logore", poslije čega su logori raspušteni.
Karadžić, u to vrijeme predsjednik Republike Srpske, optužen je, između ostalog, za nezakonito pritvaranje, ubijanje, mučenje i prisilno premještanje Muslimana i Hrvata iz Prijedora.
Vulijami je danas izjavio da nazivanje Omarske i Trnopolja "koncentracionim logorima" nije smatrao ispravnim, ali je naglasio da su u njima bili sakupljani nesrbi radi deportacije.
Podvukao je i da su u logorima počinjena "mnoga zlodjela" - "masovna ubistva, mučenje, silovanje".
Opisujući posjetu logorima 5. avgusta 1992, Vulijami je rekao da je bio šokiran izgledom zatvorenika u Omarskoj, koje je nakratko video u trpezeriji dok im je na brzinu dijeljena hrana, a srpski stražari su ih požurivali.
Po riječima svjedoka, jedan od pritvorenika s kojim su novinari pokušali da razgovaraju, objasnio im je da "ne želi da laže, a ne može da kaže istinu".
Vulijami je izjavio da je pokušao da ode do hangara u kojem su držani zarobljenici, ali mu srpski policajci to nisu dozvolili, iako mu je Karadžić bio obećao slobodan pristup. Svjedok je tvrdio i da je - prije nego što su novinari bili izvedeni iz Omarske - došlo do "zastrašujuće situacije" kada su srpski stražari "repetirali svoje puške".
U logoru Trnopolje, britanski novinari su potom vidjeli izgladnjele i mršave zatvorenike iza bodljikave žice, potvrdio je svjedok, pošto mu je zastupnice optužbe prikazala snimak televizije ITN.
Vulijami je kazao da je sa zatvorenicima mogao slobodno da razgovara i da mu je Fikret Alić - koji je kao najmršaviji bio u centru pažnje na snimku Aj-Ti-Ena - rekao da je doveden iz logora Keraterm u kojem je učestvovao u utovarivanju u kamione tijela više od 100 ubijenih.
Pošto je svjedok rekao da je u Trnopolju razgovaro i s ljekarom muslimanske nacionalnosti, tužiteljka En Sadrlend (Ann Sutherland) je u sudnici prikazala fotografije teško pretučenih zarobljenika.
Unakrsno ispitujući svjedoka, Karadžić koji se brani sam, tvrdio je da su okruženi bodljikavom žicom u Trnopolju bili Vulijami i njegova koleginica Maršal, a ne zarobljenici.
Vulijami je to negirao, rekavši da je "svojim očima video da su ti ljudi bili zatvoreni iza žičane ograde, pod nadzorom stražara".
Sugerišući da je prizor za kamere Aj-Ti-Ena bio namješten, optuženi je tvrdio da se na snimku čuje kako kamerman traži da mu dovedu "izmršavjele", a svjedok je uzvratio da je u logoru video više veoma mršavih zatvorenika.
Karadžić je tvrdio i da zatvorenik Alić, za koga je primijetio da je na snimku "izgledao srećno", nije mogao da u toj mjeri smrša dok je bio u logoru, nego da je to posljedica tuberkuloze od koje je bolovao.
Vulijami je odgovorio da se sa Alićem sreo 1993. u Sloveniji i da je "izgledao potpuno normalno", ne toliko zbog lijekova, nego zato što je "imao dovoljno hrane".
Svjedok je, međutim, prihvatio tvrdnju optuženog da su neki od zarobljenika iz Trnopolja mogli da napuštaju logor u potrazi za hranom.
Na tvrdnju Karadžića da su Omarska i Trnopolje bili "istražni centri", Vulijami je uzvatio da su to tvrdili sami bosanski Srbi.
Optuženi je negirao svjedokov iskaz da su nesrbi bili deportovani iz logora kod Prijedora, na šta je Vulijami odgovorio da je sredinom avgusta 1992. pratio jedan konvoj iz Prijedora i da su mu Muslimani i Hrvati rekli da su dobili ultimatum da odu, te da su morali da ostave svu imovinu.
On je podsjetio da su 21. avgusta 1992. srpski policajci, sprovodeći konvoj nesrba istim putem, ubili 200 Muslimana na planini Vlašić.
Svjedok je kazao da je tačno da u Omarskoj nije vidio znake nasilja, ali je podsjetio da je i sam Karadžić, na jednom od snimaka koje je tužilaštvo prikazalo u sudnici, rekao da je to "najgori od zatvora" koje su držali bosanski Srbi.
Karadžić je tvrdio i da je Vulijami imao antisrpski stav i da "nije bio neutralan".
Negirajući da ima išta protiv Srba, svjedok je potvrdio da "nije bio neutralan između logorskih stražara i zatvorenika ili u pogledu ekstremnog nasilja, sakupljanja ljudi u ograđeni prostor i nasilne deportacije preko planina".
"Nisam bio neutralan prema nasilju kojem sam bio svjedok", kazao je Vulijami. "Vrlo sam pristrasan, protiv ekstremnog nasilja, ne protiv Srba, nego protiv onoga što je ponekad rađeno u ime Srbije, a čemu se mnogo Srba protivilo."
Bivši predsjednik RS je optužen i za genocid u Srebrenici; progon nesrpskog stanovništva širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje plavih šljemova za taoce, 1992-95. godine.
(Beta)
