Dr Vlado Đajić je sve: narodni poslanik, partijski vojnik, organizator kotlićijada, maturskih žurki i koncerata, počasni gost na svakom zboru i slavlju u Srpskoj. Sve, osim onoga što mu je glavna i najodgovornija uloga: direktor najveće zdravstvene ustanove u RS.
Dok on razvlači zastave ispred palate i puni kafane, pacijenti u UKC RS kupuju paracetamol, gaze i zavoje, jer ih u “najsavremenijem centru u regionu”, kako ga Đajić uporno naziva gostujući po jutarnjim programima, nema. A baš to njegovo “najsavremeniji” svakim danom sve više gubi smisao i povjerenje građana, jer gotovo svako u društvu ima bar jedno iskustvo, lično ili preko bližnjih, gdje je iz UKC-a izašao više istraumiran nego izliječen.
Teško da će neko od osoblja javno progovoriti o onome što se u UKC-u dešava iza kulisa, ali zato pacijenti svakodnevno svjedoče lošim uslovima u kojima se liječe. Umjesto da bude stub povjerenja i najvažnija tačka oslonca za građane, UKC RS sve češće postaje predmet podsmijeha i razočaranja. Đajić je istovremeno direktor, narodni poslanik, estradni promoter i vječiti gost koncerata u Banjaluci.
Može ga se vidjeti na zborovima širom Republike Srpske, na proslavama Dana opštine i na svakoj javnoj manifestaciji, osim tamo gdje bi morao biti a to je u prostorijama UKC RS, rješavajući nagomilane probleme pacijenata i osoblja. Zato i ne čudi što ga, kako se često kaže, voli cijela estrada, kako i ne bi jer im pravi više posla nego menadžeri iz muzičke industrije.
Istovremeno, milionska garaža kod UKC-a već godinama čeka svoju sudbinu, plaćena višestruko više od realne vrijednosti (više od 34 miliona). I onda običan građanin se s pravom pita: koliko se za te pare moglo obnoviti prostorija, kupiti lijekova, obezbijediti opreme?
Za utjehu, bar u jednoj stvari UKC RS može biti “ponosan”. Situacija u bolnici Dr Mladen Stojanović u Prijedoru je još gora. Ali to nije prava utjeha, to je samo gorka relativizacija problema.
Nova-stara Vlada Republike Srpske obećava udarnički tempo, transparentnost i promjene. Ali gdje su u tim planovima UKC i zdravlje građana? Da li iko od nadležnih zaista vidi stanje na terenu i pita se kako najveća zdravstvena ustanova funkcioniše dok njen direktor više vremena provodi u političkoj i estradnoj areni nego u svojoj kancelariji?
Na naslovnicama dominiraju slike sa skupova, proslava i “patriotskih” performansa a najmanje planovi za poboljšanje uslova liječenja. Nema tog političkog slogana koji može zamijeniti prazne bolničke police. Za zdravstveni sistem vrijede samo konkretna ulaganja, planovi i odgovorna organizacija, a ne parole i estradni nastupi.I zato, dok pacijenti sami moraju donositi gaze, pelene i kupovati osnovne lijekove, sve priče o “najsavremenijem centru u regionu” padaju u vodu.
Možda se na kraju neko sjeti da kupi posteljine, gazu, zavoj, pelene, probiotik i paracetamol kada se odbrani predsjednik, kojem je oduzet mandat, što je trenutno (i oduvijek) najvažnija “bitka”.
(MONDO)
