Uređenje spavaće sobe sve češće se posmatra kao oblik terapije — prostor koji ne služi samo odmoru, već i emocionalnom resetovanju.
I dok se pažnja obično usmjeri na boje zidova, tekstil i rasvjetu, plafon ostaje zanemaren. Po pravilu ga krečimo u bijelo, jer tako dobijamo neutralan efekat, a površina reflektuje svjetlost. Ali upravo ta osobina može da bude kontraproduktivna kada je cilj miran san.
Prema mišljenju dizajnera enterijera, boja plafona ima snažan uticaj na atmosferu sobe i treba je posmatrati kao deo cjelokupnog koncepta. Umjesto bijele, koja reflektuje svjetlost sa uličnih lampi i ekrana i podstiče budnost, preporučuju se smirene nijanse plave i zelene. One podstiču opuštanje, ali ne u jarkim tonovima — već u hladnijim, prigušenim varijantama, poput žalfija zelene ili pastelnoplave.
Zanimljiv pristup je i tehnika poznata kao kolor drenčing (colour drenching) — kada se ista boja nanosi na zidove, plafon i drvenu stolariju. Ova metoda stvara efekat ušuškanosti, zaokruženu atmosferu koja doprinosi osjećaju sigurnosti i mira. Posebno je pogodna za spavaće sobe, jer se u njima provodi najviše vremena noću, kada tamnije nijanse mogu delovati umirujuće.
Za one koji žele da zadrže svetao prostor, ali da ne koriste bijelu boju, dizajneri preporučuju blage sive tonove ili nijanse koje su dovoljno udaljene od bijele, ali ne prelaze u žućkaste. Važno je izbjegavati previše jarke boje, jer mogu da stimulišu mozak i otežaju uspavljivanje.
U nekim slučajevima, čak i srednje smeđi tonovi mogu doprinijeti osjećaju topline, ali se bolje primjenjuju na zidovima nego na plafonu. Tamne boje nisu isključene, ali zahtevaju pažljivo uklapanje sa ostatkom enterijera.