U okviru takmičarskog programa 24. Teatar festa "Petar Kočić", koji se održava u Narodnom pozorištu RS u Banjaluci, sinoć je odigrana predstava "Jugoslavija moja otadžbina / Jugoslavija moja dežela".
Riječ je o komadu koji je nastao kao koprodukcija Gledališča Kopar iz Slovenije, Pozorišta Prijedor i Fondacije Fridrih Ebert, po istoimenom romanu Gorana Vojnovića, koji je preveden na 18 jezika, i kome je ovo druga dramatizacija.
Režiju potpisuje Marko Misirača, koji je za scenski jezik odabrao priču u prvom licu. Na taj način smo, gledajući očima glavnog junaka, Vladana, polako otkrivali priču koja zvuči kao priča o jednoj državi i njenim narodima, ali je u stvari duboko lična i svima poznata.
Vladanova majka Duša je Slovenka, otac Srbin iz BiH i oficir JNA, žive u Hrvatskoj. Sa desetak godina, početkom rata, s roditeljima odlazi u izbjeglištvo u Srbiju, a kasnije s majkom u Sloveniju. Nekoliko godina kasnije ona mu saopštava da je otac Nedeljko mrtav. Trinaest godina kasnije Vladan saznaje da mu je otac živ, i da se krije, jer ga "traži Hag".
Ovdje počinje Vladanova potraga za ocem, ali i za sopstvenim identitetom. Tražeći ga, Vladan putuje u Brčko, Goražde, Novi Sad, Beč, gdje srećemo različite likove iz različitih epoha njegovog života. Kroz njihove dijaloge i sjećanja glavnog lika, publika je dobila priliku da iznova proživi vrijeme kome je i sama svjedočila i tako još jače biva upletena u predstavu.
Vladanove komšije su i naše komšije, njegova rodbina je rodbina kakvu ima svako od nas - svaki član ima sopstvenu istinu. Da bi dočarali sve slojeve priče, članovi ansambla se uspješno služe različitim sredstvima - od groteske, do oslobađajućeg humora, vjerno prikazujući ljude koji su žrtve ukletog vremena u kome žive. Putovanje kroz vrijeme dočarano je pomoću video bima, koji osim da dočara duh epohe, služi i kao mapa.
Glavna nit ove predstave starija je od Jugoslavije. Odnos oca i sina tema je stara koliko i čovjek, ali kontekst je ono što je gledaocu čini još ličnijom i bliskijom. Tražeći oca, Vladan slaže mozaik od likova, od kojih svaki ima sopstvenu istinu i svaki dobije priliku da je ispriča. Kulminacija predstave svakako je posljednji susret oca i sina, u kome je maestralno prikazano kako razgovor ne mora da znači i razumijevanje, kako čak ni najveća i najkraća pitanja nisu jasna, a odgovori, ma koliko iskreni, jednostavno nisu dovoljni.
Vladana igra Blaž Popovski, njegovog oca Nedjeljka otjelotvorio je glumac NPRS Boris Šavija, uz koga igraju i Miljka Brđanin (Mediha), Aleksandar Stojković (Emir) i Željko Erkić (Danilo). U ulozi Duše je Mojca Patrljič, Igor Štamulak je Brane, Lea Cok Nadja, dok Dejan Batoz i Mirela Predojević igraju više manjih uloga. Za video dizajn i muziku u predstavi zadužen je Petar Bilbija.
Publika u Narodnom pozorištu RS sinoć je stojećim ovacijama ispratila glumce, a mnogi su nakon predstave komentarisali kako su posebno dirnuti.
Večeras je na repertoaru posljednja predstava u takmičarskom programu - "Šćeri moja" Crnogorskog narodnog pozorišta.
(Mondo)