Gost prazničnog izdanja naše rubrike ART preporuka je glumac Narodnog pozorišta RS Boris Šavija.
Boris je za MONDO izdvojio knjigu i film koji mu ovih dana zaokupljaju misli.
Knjiga"Konfabulacije", Džona Berdžera
"Konfabulacije" su sačinjene od desetak meditativnih cjelina, bilješki koje su nalik esejima, u kojima autor promišlja o umjetnosti, jeziku, politici, životu...
Zanimljiv je sam naslov. "Konfabulacija" označava popunjavanje praznina u sjećanju fiktivnim, izmišljenim epizodama, koje se pripovijedaju i prezentuju kao stvarno doživljene i istinite. To je kod Berdžera savršen amalgam imaginacije i neposrednog iskustva, prožet i povezan nevidljivim šavovima.
Ono zbog čega preporučujem ovu knjigu je perspektiva, specifičnost okulara kroz koji ovaj erudita, analitičar umjetnosti, slikar i pisac, promatra i predočava pojave, umjetnička djela i svijet oko sebe.
Njegove su kontemplacije mudre, napisane jednostavnim a briljantnim stilom, osobene i toliko sugestivne da se i meni kao čitaocu čini da je nemoguće stvari vidjeti i doživjeti drugačijim nego što ih sam autor vidi. A, niko ne vidi tako dobro i čovječno kao Berdžer.
Film: "Dobri gazda" (El buen patron)
"Dobri gazda" Fernanda Leona de Arnoe je fantastično autorsko djelo. Ova španska filmska satira je poslije rekordnih 20 nominacija za nagradu Goya, (ostvarila pobjedu u čak šest kategorija) odabrana kao španski kandidat za ovogodišnju nagradu Oskar.
Kroz film, pratimo priču o vlasniku lokalne fabrike koja se (vidi ironije) bavi proizvodnjom vaga.
Vaga bi trebalo da predstavlja simbol pravde i pravičnosti, svega onog što će manjkati glavnom junaku, takođe ironično nazvanom "Dobri gazda", koji je pasionirano predan trci za lokalnu nagradu za poslovni uspjeh. U toj trci, na život i smrt, manipulativno "gazi preko mrtvih", preko svih prepreka koje se pred njim ispostavljaju, a kojima radnja obiluje.
Odavno nisam gledao Havijera Bardema, skoro da sam zaboravio o kakvom majstoru zanata se radi. Veličanstven glumac je napravio veličanstven lik i ulogu.
Čini se da je u ovom filmu sve besprekorno posloženo, gotovo matematički precizno, a prirodno i organski u okviru žanra.
Sve je svrsishodno, od naslova, koji je u ovoj priči oksimoron, do scenarija, punog apsurdnih, bizarnih situacija i dijaloga, živopisnih i efektnih epizodnih uloga, preko idejne potke koja kroz klasnu borbu obespravljenih razotkriva kapitalističku gramzivost nadređenih.
Film je britko duhovit i zabavan, iako ostavlja gorak okus ustima.
(MONDO)