U Banjaluci je sinoć održana promocija romana "Zabluda Svetog Sebastijana" autora Vladimira Tabaševića, ovogodišnjeg dobitnika NIN-ove nagrade.
U prepunoj Vijećnici Banskog dvora autor je govorio o svom djelu, kao i mnogim drugim temama koje ga preokupiraju kao čovjeka i stvaraoca, a zadnji dio večeri publika, u kojoj su bili zastupljeni ljubitelji književnosti svih životnih dobi, veoma intenzivno se uključila u razgovor sa autorom. Moderator je bila Vanja Šušnjar Čanković, ispred Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti "Imperativ", koje je bilo i organizator dešavanja.
Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Studirao je filozofiju u Beogradu, a do sada je objavio nekoliko knjiga poezije i proze.
Nakon što je "Zabluda Svetog Sebastijana" izabrana za roman godine, podigla se valika "prašina" u čitalačkim i kritičarskim krugovima, jer su jedni bili potpuno oduševljeni ovim djelom, dok su ga drugi smatrali totalno nedostojnim prestižne NIN-ove nagrade.
SVETI SEBASTIJAN - PROGONITELJ I SPASILAC
Roman se bavi likom i djelom Svetog Sebastijana, rimskog legionara koji "spasavao" hrišćane tako što ih "ohrabrivao" na žrtvu.
"Sveti Sebastijan je s jedne strane pošteđivao Hrišćane gdje su okolnosti to dopuštale, a tamo gdje to nisu dopuštale on je te koji su se kolebali, da li nešto da žrtvuju ili ne - ohrabrivao na žrtvu. Tako bi vjerovatno radio jedan pravi istinski progonitelj, jer kada neko poče da se koleba, on kaže - 'ne, ne, nemoj da se kolebaš, baš je poenta da stradaš'.
Ta njegova dvostruka uloga bila mi je veoma zanimljiva, jer smo svi mi često u situaciji da neke naše realne prakse, koje imamo svakodnevno, ne koincidiraju sa našim uvjerenjima... Vrlo često imamo jedno ubjeđenje o sebi, po pitanju nekih krupnih etičkih kategorija, da smo dobri, iskreni, pravdoljubivi itd, a u realnosti se događaju nepravde, laži, zabune, obmane. Ipak ne možeš da kažeš da bilo ko od tih ljudi, koji su upleteni u tu priču, za sebe vjeruje da je obmanjivač, da je zao...
I onda, na tragu teze Simona Vejla da je 'zlo sjenka dobra', palo mi je na pamet kako u stvari svi mislimo o sebi i imamo predubjeđenje da smo dobri, iskreni, pravdoljubivi i pošteni. U realnosti se dešavaju ratovi i ko zna kakvi problemi, ali ako se malo o tome promisli ispostavi se da su na svim stranama ljudi ubijeđeni da rade dobro", kaže Tabašević.
O ŽRTVI I SAMOSAŽALJENJU
Autor smatra da je manipulacija sa žrtvom jedna od najgorih mogućih stvari koje mogu da se dese, kao i da se ta manipulacija obično dešava na više nivoa.
"To ne znači da ne postoje objektivne žrtve, uvijek, nažalost one postoje. Ali ono što je važno jeste da žrtve gotovo nikada nemaju glas da artikulišu svoju poziciju žrtve. Žrtve ćute, ne zato što nemaju šta da kažu, već nemaju načina, nemaju riječi kojima bi progovorile. U dominatnom diskursu već su napravljeni određeni označljivi pojmovi kako je moguće i o kakvim žrtvama pričati.
Realne žrtve, naravno i dan danas postoje, ali ne postoji artikulisani diskurs, artikulisana ideja i pojmovni aparat kojima bi te žrtve propričale o sebi kao o žrtvama. A, vrlo često, ako si žrtva gotovo i nemaš vremena da o svojoj poziciji žrtve pričaš. Na neki način, ili nađeš načina da opstaneš, izađeš odatle i onda tek eventualno možeš sebe da se sjetiš kao žrtve.
Ali i to sjećanje na sebe kao žrtve je jedna od tema romana, tj. kritika te vrste samosažaljevanja, samodoživljaja sebe kao žrtve, jer kada pričamo o sebi da smo žrtve vrlo često imamo neku vrstu interesa, ne u ekonomskom, već i u bilo kom drugom smislu... Često kada želimo da opravdamo svoj naum sebi kažemo - 'da, to je zato što je meni neko tada uradio to, pa ja mogu danas da radim ovo'. I to je jedan od najtrivijalnijih mehanizama, unutrašnjih objašnjenja i razloga koje sebi dajemo, iz kojih proističu postupci čije konsekvence se kasnije ispostavljaju kao sigurno ne dobre", kaže Tabašević.
JEŽ KOJI RASTE
Na naslovnoj strani knjige je mrlja koja podsjeća na ježa. Autor kaže da ako dovoljno dugo gledate tu mrlju, primjetićete u jednom momentu kako ona raste. Na neki način, taj jež je "ključ" za čitanje ovog djela, napisanog veoma specifičnim jezikom, koji na prvu djeluje jako težak i nepovezan, ali koji nakon nekog vremena počinje prosto da "usisava" čitaoca u sebe...
"Da bi se ovaj roman mogao čitati, mora bar jednom da se pročita prije toga. Pa da u tom drugom pokušaju nešto dobijemo od njega. Ja se nadam da će ovaj roman čitaoce 'pomjeriti', ali ne tako što će oni imati neku nevjerovatnu preobrazbu, već što će, ako se prema njemu raspolože i orijentišu na način na koji ja mislim da je moguć, u njemu prepoznavati elemente sebe", kaže Tabašević.
STRAH OD PROPUŠTANJA MOMENTA
"Postoji jedan zanimljiv koncept koji se zove 'FOMO', a to je strah od toga da se nešto propušta, tj. da sve prolazi mimo nas. Danas živimo život, s obzirom na prisilu informatičke epohe i društvenih mreža, koji nas prisiljava da sve vrijeme budemo na bezbroj važnih mjesta. Da, na primjer, odemo na skijanje, da se tu slikamo, a vrlo često je to i glavni motiv. I onda živimo u tom svijetu samoreprezentacije sebe i svog života koji nam se nameće da živimo.
I to je taj koncept 'FOMO', znači strah da se stalno nešto propušta. Cijelo vrijeme čovjek ima osjećaj zebnje da nije na pravom mjestu. U bitnoj mjeri to je postignuto upravo fenomenom društvenih mreža kao takvih, na neki način smo svoje živote saobrazili diktatu tih medija, koji mi i ne prepoznajemo kao diktat. A to je jedna vrsta prisile da se živi na taj način", kaže Tabašević.
Vladimir Tabašević do sada je objavio knjige poezije "Koagulum" (2010), "Tragus" (2011), "Kundak" (2012) i "Hrvatski kundak" (2014). Zastupljen je u pregledima i izborima savremene poezije "Prostori i figure" (Službeni glasnik, 2013), "Restart" (Dom kulture studentski grad, 2014) i "Troje" (Samizdat, B92, 2016). Njegov prvi roman "Tiho teče Misisipi" (Studio Znak, 2015) štampan je samostalno i našao se u užem izboru za NIN-ovu nagradu. Roman "Pa kao" našao se u najužem izboru za NIN-ovu nagradu (2016), a roman "Zabluda Svetog Sebastijana" dobio je NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 2018. godini.
Osnivač je i jedan od urednika internet časopisa "Prezupč" koji se bavi pitanjem klasnih odnosa u društvu. Dobitnik je regionalne nagrade za priču "Rat", u okviru Biber festivala i nagrade "Mirko Kovač" za najbolju knjigu mladog autora. Živi u Beogradu.