U švajcarskom mjestu Teležijet zimske radosti dostupne su svima – staze i žičare koriste se potpuno besplatno, dok cijene ski karata širom Evrope rastu do vrtoglavih visina.
Dok cijene ski karata širom Evrope dosežu vrtoglave visine, a dan na snijegu postaje pravi luksuz, u jednom malom švajcarskom mjestu zimske radosti dostupne su svima, i to potpuno besplatno. U Austriji dnevne karte često koštaju oko 80 evra, dok se u Švajcarskoj penju i preko 100 evra, ali Teležijet, u kantonu Valais već 20 godina prkosi tom trendu.
U Teležijetu, koji se nalazi u švajcarskom kantonu Valais, posjetioci mogu besplatno koristiti staze i žičare tokom svih radnih dana. Ovaj jedinstveni model omogućavaju donacije i izuzetno angažovanje operatera Alaina Bosca.
Malo skijalište, koje se prostire na nadmorskoj visini od 1300 do 1800 metara, postoji još od 1960-ih godina i tada je bilo jedno od prvih takve vrste u Švajcarskoj. Prvobitno je čak postojao plan da se Teležijet poveže sa Portes du Soleil, jednim od najvećih skijališta na svijetu.
"Iz raznih razloga to se nije dogodilo. Malo mjesto ostalo je izolovano. Tokom 1970-ih i 80-ih doživjelo je procvat, prije nego što je izgubilo na značaju i na kraju se moralo zatvoriti", ispričao je Bosco za francuski portal Bfmtv, prenosi Index.
Preokret se dogodio 2004. godine dolaskom Bosca. Uspješni preduzetnik u oblasti nekretnina, sa korijenima u Valaisu, odlučio je da oživi napušteno područje. U blizini zastarjelih žičara otvorio je luksuzni hotel sa prepoznatljivim sobama u obliku igloa. Uspjeh hotela motivisao ga je da o svom trošku obnovi dve skijaške žičare i učini ih besplatnim za sve posjetioce.
Malo, ali odabrano
Iako Teležijet ne nudi prostranstva poput velikih skijaških centara, ponuda za besplatno skijalište je izvanredna. Posjetiocima je na raspolaganju oko osam kilometara staza, dvije vučnice, kao i dodatni zimski sadržaji poput staza za skijaško trčanje i krpljenje. Vlasnik Bosco svjesno se drži neprofitnog pristupa. Ističe da su mu radost skijanja i ideja da zimski sportovi budu dostupni svima na prvom mjestu, čak i ako projekat nije ekonomski isplativ.
Godišnji troškovi održavanja staza, rada žičara i osiguranja, prema medijskim izvještajima, iznose oko 60.000 franaka, od čega otprilike polovinu pokriva sam Bosco.