Zašto su srednja sjedišta u zadnjem redu aviona najbezbjednija? Statistika pokazuje šanse za preživljavanje u slučaju opasnosti.
Kada rezervišete let, da li razmišljate o tome koje će vam sjedište pružiti najbolju zaštitu ako dođe do slučaja opasnosti? Vjerovatno ne. Većina ljudi bira sjedište zbog udobnosti, kao što je dodatni prostor za noge, ili pogodnosti, poput lakog pristupa toaletima.
Oni koji često lete biraju sjedišta najbliža prednjim vratima, kako bi mogli što prije da se iskrcaju.
Retko se desi da se neko prilikom rezervisanja leta nada da će dobiti jedno od srednjih sjedišta u posljednjem redu.
Ali, stručnjaci tvrde da su upravo ova sjedišta najbezbjednija u putničkom avionu, piše Si-En-En.
Putovanje avionom je bezbjedno
Prije bilo kakvog objašnjenja o sjedištima, treba naglasiti da je putovanje avionom najbezbjedniji vid transporta.
Tokom 2019. na globalnom nivou bilo je blizu 70 miliona letova, sa svega 287 smrtnih slučajeva.
Prema analizi podataka Nacionalnog savjeta za bezbjednost Sjedinjenih Država, šanse da neko umre u avionu su oko jedan prema 205.552, u poređenju sa jedan prema 102 u automobilu.
I pored toga, malo pažnje posvećujemo fatalnim nesrećama na putu, ali kada, na primjer, čujemo da se avion ATR72 srušio na Nepalu, to je vodeća priča na naslovnim stranama.
Moguće je da naše interesovanje za avionske nesreće potiče odatle što želimo da shvatimo zašto do njih dolazi ili kolike su šanse da će ponovo dogoditi.
A možda to i nije loša stvar; naša zabrinutost doprinosi tome da ove tragične nesreće budu temeljno istražene, što pomaže da putovanja avionom ostanu bezbjedna.
Tajna koju aviokompanije ne naglašavaju: Zbog čega je "najgore" mjesto u avionu zapravo najbolje?
Zapravo, nema potrebe da budete zabrinuti kada se ukracavate na komercijalni let.
Ali, ako vam se sumnje i dalje motaju po glavi, nastavite sa čitanjem.
U sredini, pozadi
Nije loše podsjetiti se da nesreće po svojoj prirodi nisu u skladu sa standardima.
Kada se 1989. godine Junajted flajt 232 srušio u Sijuks sitiju, Ajova, 184 od 269 ljudi koliko ih je bilo u avionu je preživelo nesreću.
Većina preživelih je sjedila iza prve klase koja se nalazila u prednjem dijelu letjelice.
Jedno istraživanje koje je objavio Tajm, a obuhvatilo je podatke o avionskim nesrećama u periodu od 35 godina, pokazalo je da srednja sjedišta u zadnjim redovima imaju najnižu stopu smrtnosti: 28 odsto, u poređenju sa 44 odsto, koliko imaju sjedišta do prolaza u srednjem dijelu aviona.
Gledano logički, ovo ima smisla.
Ako sjedite u blizini izlaza u zadnjem dijelu aviona, to će vam uvijek obezbijediti najbrži izlazak u slučaju opasnosti, pod uslovom da sa te strane nema vatre.
U krilima aviona se skladišti gorivo, što diskvalifikuje srednje izlaze i redove u sredini letjelice kao najbezbjedniju opciju.
Istovremeno, ako sjedite bliže prednjem dijelu aviona, to znači da ćete osjetiti udar pre nego oni iza, što opet ukazuje na veću bezbjednost u zadnjim redovima.
Ako se pitate zašto su baš srednja sjedišta u zadnjim redovima bezbjednija od onih pored prozora ili do prolaza, to je zbog "amortizera" koje će vam obezbijediti osobe koje sjede na ove dve strane.
Neki hitni slučajevi su gori nego drugi
Vrsta hitnog slučaja će takođe uticati na stopu preživljavanja.
Ukoliko se avion zabije u planinu, to eksponencijalno smanjuje šanse za preživljavanje, kao što je bio slučaj sa tragičnom nesrećom na Novom Zelandu 1979, kada je poginolo 257 putnika i članova posade.
Ako avion padne u okean nosem na dole, to takođe smanjuje šanse za preživljavanje, kao što se dogodilo 2009. kada je stradalo 228 osoba u Er Frans avionu.
Zašto su prozori u avionu okrugli, a ne četvrtasti?
Piloti su obučeni da u najvećoj mogućoj mjeri minimizuju potencijalni rizik u slučaju opasnosti.
Oni će pokušati da izbegnu udarac u planine i potražiti ravan teren, poput otvorenog polja, kako bi avion mogao što normalnije da sleti.
Tehnika za slijetanje u vodi zahtijeva procjenu uslova na površini i pokušaj da se sleti između talasa pod uglom koji je uobičajen za sletanje.
Avioni su dizajnirani tako da budu veoma izdržljivi u vanrednim situacijama.
Zapravo, glavni razlog što nas kabinsko osoblje uvijek opominje da držimo sigurnosne pojaseve zavezane nije opasnost od pada već "turbulencije čistog vazduha" (CAT) do kojih može da dođe u bilo kom trenutku na velikim visinama.
Ovo je najčešći tip turbulencija, koje mogu da nanesu najveću štetu putnicima i avionu.
Proizvođači dizajniraju nove avione sa više kompozitnih materijala koji su sposobni da podnesu veće napore tokom leta.
Kod ovako dizajniranih letjelica krila nisu kruta već mogu da se savijaju da bi apsorbovala ekstremno opterećenje kako bi se spriječilo oštećenje konstrukcije.
Da li vrsta aviona pravi razliku?
Postoje određene varijable koje mogu neznatno da variraju kod različitih tipova aviona.
Međutim, fizika letenja je manje-više ista kod svih aviona.
Uopšteno, veći avioni će imati više strukturalnog materijala i samim tim više snage da izdrže pritisak na visini.
Ovo znači da oni u izvjesnoj mjeri mogu da pruže dodatnu zaštitu u hitnim slučajevima – ali to, opet, u velikoj mjeri zavisi od ozbiljnosti hitnog slučaja.
To ne znači da treba da rezervišete svoj naredni let u najvećem avionu koji možete da pronađete.
Kao što je već napomenuto, putovanje avionom jeste veoma bezbjedno.
Tako da je prijedlog da, umesto da budete zabrinuti, razmišljate o tome koji ćete film gledati tokom leta i da li će im ponestati grickalica prije nego što stignete na odredište.
(Danas/MONDO)