Nekoliko minuta provedenih u posmatranju zalaska sunca neće izliječiti hronične bolesti, niti može da bude zamjena za konvencionalnu terapiju. Ali, brojne studije otkrivaju da ovaj ritual može da nam koristi.
Sve veći broj istraživanja ukazuje da ova jednostavna navika utiče na nekoliko faktora za koje nauka zna da doprinosi boljem fizičkom i mentalnom zdravlju.
U vremenu kada se pažnja neprestano "rasipa" između ekrana, obaveza i notifikacija, zalazak sunca predstavlja rijetku priliku da se na nekoliko minuta uskladimo sa prirodom. Upravo taj momenat ima mnogo veći uticaj na organizam nego što se nekada mislilo.
Prirodna svjetlost i naš "unutrašnji" sat
Ljudsko tijelo funkcioniše premacirkadijalnom ritmu, unutrašnjem biološkom satu koji reguliše san, period budnosti, tjelesnu temperaturu, lučenje hormona, pa čak i metabolizam. Njegov najvažniji regulator nije sat na zidu, već prirodna svjetlost.
Dok jutarnje sunce podstiče našu budnost i pomaže organizmu da započne dan, večernje odsustvo svjetlosti predstavlja signal tijelu da je vrijeme za odmor. Izlaganje prirodnom ciklusu svjetlosti pomaže mozgu da pravilno uskladi lučenje melatonina, hormona koji ima ključnu ulogu u uspavljivanju.
Stručnjaci za san zato već godinama naglašavaju da dnevna svjetlost predstavlja jedan od najvažnijih, ali često zanemarenih faktora dobrog sna.
Priroda "umiruje" organizam
Korist vjerovatno nema veze samo sa samim zalaskom sunca, već i sa mestom na kom ga posmatramo.
Brojna istraživanja pokazala su da boravak u prirodnom okruženju snižava nivo stresa, ali doprinesi i snižavanju krvnog pritiska i poboljšanju raspoloženja. Istraživači smatraju da čak i kratko vrijeme provedeno u parkovima, šumama ili pored vode ima merljive fiziološke efekte na naše zdravlje.
Zbog toga zalazak sunca na obali mora, pored rijeke ili u gradskom parku predstavlja mnogo više od lijepog prizora, on (makar i nakratko), umanjuje efekte zatvorenog prostora i digitalnog okruženja.
Osjećaj koji nas čini smirenijim
Psiholozi posljednjih godina proučavaju emociju poznatu pod engleskim nazivom "awe", osjećaj strahopoštovanja ili dubokog divljenja koji izazivaju prizori poput planinskih vrhova, zvjezdanog neba ili zalaska sunca.
Studije pokazuju da ovakva iskustva umanjuju osjećaj brige, pojačaju osjećaj povezanosti sa drugim ljudima i prirodom, kao i da doprinose većem subjektivnom osjećaju blagostanja.
Drugim riječima, nije samo lijep prizor ono što utiče na nas, već emocija koju taj prizor izaziva.
Pauza od ekrana
Postoji još jedno moguće objašnjenje. Dok posmatramo zalazak sunca, gotovo po pravilu ne gledamo u telefon, ne čitamo elektronsku poštu i ne pratimo društvene mreže. Takva kratka pauza može da doprinese mentalnom oporavku.
Naučnici ovaj fenomen povezuju sa teorijom obnove pažnje (Attention Restoration Theory), prema kojoj prirodna okruženja pomažu mozgu da se oporavi od mentalnog zamora nastalog usljed dugotrajne koncentracije i stalne izloženosti informacijama.
Iako nauka još ne može da kaže da je upravo zalazak sunca zaslužan za sve ove efekte, jasno je da on objedinjuje nekoliko navika koje imaju snažnu naučnu potporu, a koji pomažu našem blagostanju: boravak na otvorenom, izlaganje prirodnom svjetlu, udaljavanje od ekrana i nekoliko minuta u miru.
(EUpravo zato/BBC)