Slavni vaterpolista Andrija Prlainović govorio je za MONDO o velikom uspjehu reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu u Beogradu. I dalje aktivni vaterpolista ponosan je na momke sa kojima je nekad dijelio svlačionicu i priznaje im javno da su bolji.
Bivši reprezentativac Srbije, ali i dalje aktivni vaterpolista Andrija Prlainović (38) sumirao je utiske poslije još jednog šampionskog, zlatnog izdanja "delfina". Srbija je poslije osam godina ponovo postala prvak kontinenta, a bivši reprezentativac sa ponosom je za MONDO izjavio da je velika stvar kada učenici nadmaše učitelja.
Prlainović je u razgovoru za MONDO govorio o velikom uspjehu Srbije, o liderima - Nikoli Jakšiću, Dušanu Mandiću i Milošu Ćuku, koje dobro poznaje, ali i o budućnosti srpskog vaterpola.
"Sjajno izdanje, sjajno odigrano finale naše ekipe. Utakmica je bila dobro pripremljena i to je velika pobjeda. Srbija je bila dosta bolja u tom finalu. Stigli smo do još jednog zlata, sve je fenomenalno", započeo je Prlainović, dvostruki šampion olimpijskih igara, u razgovoru za MONDO.
"Jakšić i Mandić nas prevazišli, na svijetu nema takvih": Učili od Andrije Prlainovića, sada im javno skida kapu
Reprezentacija Srbije imala je velike probleme pred duel sa najjačim rivalom na Evropskom prvenstvu, nacionalnim timom Mađarske. Ipak, "delfini" su prepreke prevazišli, a jedan od najboljih igrača u istoriji srpskog vaterpola osjeća ogroman ponos dok govori o uspjehu nacionalnog tima.
"Dešavale su se povrede u toku turnira, igralo se sa bolom... Takva stanja nisu idealna za igranje, ali i to je dio sportske karijere, njima svaka čast što su uspjeli da izdrže. Saznao sam da je dosta igrača imalo problema sa virusima, sa stomakom, zbog toga je ovaj uspjeh mnogo veći, svaka im čast na tome", dodao je Prlainović.
Srbija je igrala pred domaćim navijačima, pa su mnogi od igrača poslije pobjede nad Mađarskom rekli da je to njihova najljepša utakmica u karijeri. Međutim, veliki broj njih slavio je i u Parizu 2024, pa ostaje pitanje - kako to da Beograd može biti u ljepšem sjećanju od velikih Olimpijskih igara?
"Svakako jeste. Dosta igrača je iz Beograda, to je poseban osjećaj, ne može se uporediti sa nekim drugim. Kad igraš pred 15 ili 16 hiljada svojih navijača - ta atmosfera nosi poseban nivo motivacije, dodatne energije. Naravno i da su emocije posebne nakon osvajanja turnira na ovaj način", objašnjava Prlainović, koji je i 2006. i 2016. slavio u Beogradu.
"Sjećam se tog nastupa moje ekipe, generacije 2016, u Areni, gdje smo slično to osjetili. To je zaista neuporedivo sa bilo kojim drugim takmičenjem", dodao je Prlainović.
"Mandić i Jakšić su najbolji na svijetu"
Dušan Mandić (31) i Nikola Jakšić (29) imali su priliku da stasavaju u zlatnoj generaciji "delfina". Učili su godinama od najvećih šampiona, velikana svog sporta i nacionalnog tima - Bobe Nikića i Živka Gocića, potom i grupe nezaboravnih asova u kojoj su lideri bili Gojko i Duško Pijetlović, Filip Filipović, Stefan Mitrović, Milan Aleksić i naravno naš sagovornik Andrija Prlainović.
"Najveći uspjeh za svakog je da iza sebe ostavi svoje nastavnike. Rekao bih da smo uspjeli u tome, najveći uspjeh je da nas prevaziđu. S ovim rezultatom i uspjehom mogu reći da su i Dušan (Mandić) i Nikola Jakšić odavno među najboljim svjetskim igračima, a bili su tu sa nama - Dušan od 2012. i Nikola nešto kasnije, od 2015. Pokazali su velike liderske sposobnosti na turniru. Ipak su njih dvojica svojom klasom i pristupom podigli i sve druge igrače na viši nivo i to je ono što smo svi priželjkivali, to se ostvarilo. Jedan i drugi su dva najjača svjetska igrača unazad nekoliko godina."
"Jakšić i Mandić nas prevazišli, na svijetu nema takvih": Učili od Andrije Prlainovića, sada im javno skida kapu
Kapitenski, tim Srbije vodio je Nikola Jakšić, iako ima 29 godina i nije najstariji u timu. Iskustvo i stabilnost koji donosi "delfinima" dolazila je do izražaja tokom svake utakmice na Evropskom prvenstvu. Uz njega su u bazenu vođe bili i Miloš Ćuk, "mozak" igre ekipe i Dušan Mandić, bombarder koji je demonstrirao klasu i u furioznoj igri Srbije u finalu.
"Iako je Jakša kapiten, ima dosta starijih igrača od njega, koji su mu velika podrška. Tu prije svega mislim na (Miloša) Ćuka, vjerujem da ih je dosta rasteretio povratkom u reprezentaciju. Uz njih dvojicu, Jakšića i Mandića, on je treća najbitnija figura u timu, već unazad tri godine. Donio je stabilnost, balans - stabilnost između igrača koji su najbolji (Mandić i Jakšić) i ovih iskusnijih i starijih. Imali su sreću da se Ćuk vrati u dobrom raspoloženju i formi, nakon pauze od tri godine bez dolaska u nacionalni tim. S te strane je olakšan posao. Pred Jakšićem je još dosta takmičenja, a on je i iskusan i dugo je tu, više od 10 godina. Još jedna potvrda njegove klase i Mandićeve, isto. Njih dvojica su dosta ispred sljedećih najboljih igrača u ovom trenutku, potvrdili su to. Zbog njih smo ispred drugih, nekad to iskoristimo, nekad ne."
Osim dobro poznatih imena u timu Uroša Stevanovića, istaklo se jedno novo. Kako i sam petostruki osvajač kontinentalnog takmičenja tvrdi - golman Milan Glušac je pobrao simpatije navijača.
"Pojavio se (Milan) Glušac. Pobrao je simpatije. Postao je heroj preko noći i veoma mi je drago zbog njega - zaslužio je svaki trenutak slave u kojoj uživa. Velika je stvar, dobili smo golmana za naredni period, želim mu da nastavi ovako. On je uz Mandića i Jakšića bio naša najveća snaga."
"Jakšić i Mandić nas prevazišli, na svijetu nema takvih": Učili od Andrije Prlainovića, sada im javno skida kapu
Vaterpolo reprezentacija Srbije gotovo nikad nije iznevjerila navijače. I kada bi se dogodio loš rezultat, po pravilu je to bio korak unazad da bi sutradan postao veliki korak unaprijed, ka medalji. Najčešće - najsjajnijoj.
Najsjasjnije medalje srpskih "delfina" na svim takmičenjima postale su podrazumijevane još od Prlainovićeve generacije, a mi smo uz takve super-timove postali razmaženi, jer uvijek se očekuje zlato. U ovom trenutku, trostruki olimpijski šampioni Dušan Mandić, Nikola Jakšić, Sava Ranđelović, dvostruki zlatni olimpijci Miloš Ćuk, Strahinja Rašović i ostatak tima imaju priliku i da nastave da pišu zlatnu istoriju srpskog i svjetskog sporta i da podignu letvicu toliko visoko da nasljednici imaju pred sobom praktično nemoguću misiju da ih stignu.
Prlainović se nada da će ti rezultati početi da donose promjenu nabolje u kompletnom srpskom vaterpolu, iz kojeg su došla desetorica članova reprezentacije, uključujući i selektora Stevanovića.
"To su rezultati - ne donosi to baš mnogo direktnih benefita sada. Imamo velike probleme sa infrastrukturom, pogotovo u Beogradu. Daleko od toga da je to iskorišćeno na pravi način. Imamo u vaterpolu tri kluba (Radnički, Novi Beograd, Šabac), a ostatak je na amaterskom nivou. To sam se uvjerio ove godine, od kada sam se vratio u Srbiju. Vidjećemo da li će ovaj uspjeh nešto promijeniti. Od 2006. godine, otkad Srbija samostalno nastupa, ovo je šesti put da Srbija osvaja evropsko zlato, uz dva svjetska i tri olimpijska zlata, četiri olimpijske medalje. To su izvanredni uspjesi za malu zemlju i malu bazu, na koju smo usmjereni. Zasad ti rezultati, moje generacije, pa i ove posljednje u Parizu, nisu iskorišćeni. Opet, bilo je ulaganja, ali ostaje nam nada da će se nešto promijeniti. Djelimično je i naša odgovornost."
"Da se misli na Los Anđeles 2028, a i poslije toga"
"Jakšić i Mandić nas prevazišli, na svijetu nema takvih": Učili od Andrije Prlainovića, sada im javno skida kapu
"Ovo je na ponos svima, svi će se okoristiti o ovu pobjedu. Treba razmišljati o budućnosti, posebno o narednom ciklusu do Olimpijskih igara u Los Anđelesu, tada će se dobar dio igrača oprostiti od reprezentacije. Uvjeren sam da ćemo biti dobri, da ćemo se boriti za medalje, ali pitanje je. Ćuk je u poznim godinama, iako je na visokom nivou. Mandić je dugo tu, ali pitanje šta će biti sa njim poslije 2028, on je u ekipi od 2012. Imamo tu još igrača koji će imati dosta godina nakon Igara u Los Anđelesu. Nemamo zasad nasljednika na tom nivou, ni blizu."
"Trebalo bi napraviti strategiju za naredni ciklus, brzo će doći. Što se tiče takmičenja, ova godina je završena - ljeto i Svjetski kup će biti u drugom planu. Možda bi trebalo iskoristiti priliku i vidjeti šta dalje - na koga bismo mogli da se oslonimo i poslije 2028", zaključio je Andrija Prlainović u razgovoru za MONDO.