Plaćanje računa i višečasovno čekanje u redovima može biti iscrpljujuće, naročito ako ste ograničeni sa slobodnim vremenom.
Nije malo onih koji su poželjeli da upravo to uradi neko umjesto njih. Na tu ideju došao je Đovani Kafara prije dvije godine kada je, kao i million njegovih sugrađana, svaki put čekao u redu u Milanu kako bi platio svoje račune.
“Palo mi je na pamet, da isto to mogu da radim i za druge”, kaže on.
Kafaro, koji je izgubio posao, odlučio je da pokrene svoje preduzeće. Podijelio je letke pomoću kojih je reklamirao svoje usluge. Ubrzo je pronašao nekoliko desetina klijenata.
To su pretežno bile kompanije koje su željele da njihovi zaposleni rade nešto mnogo produktivnije, od plaćanja računa. Ovo je zapravo omogućilo da Kafaro stvori novu profesiju.
Prema rezultatima istraživanja, Italijani potroše u prosjeku 400 sati godišnje čekajući u redovima. Ovakvo gubljenje vremena, godišnje ih košta 40 milijardi evra.
Decenijama unazad, bogati Italijani unajmljuju ljude da stoje u redu umjesto njih, da šalju pakete i da se bave svakodnevnom bitokratijom.
Međutim, Kafaro je ovom poslu dao poseban oblik. On je za svoj biznis obezbjedio i pravni oslonac, sa standardizovanim ugovorom I minimalnom platom (deset evra po satu prije umanjenja), kao i osiguranjem u slučaju nesreće.
Kafaro, za buduće zaposlene, daje i petočasovni kurs preko Skajpa. Kurs podrazumijeva učenje dosadnih zahtjeva centralnih i lokalnih vlasti za dokumenta, potpis i nadoknade, prenosi B92.
Italijanska vlada pokušala je da smanji redove čekanja. Građani sada mogu da konkurišu za identifikacioni broj koji im daje pristup javnim službama putem internet.
Međutim, to mnogo ne olakšava, jer je uzrok ovih redova i “fiskalna stidljivost” Italijana. Oni naime imaju jednu od najnižih stopa ne-gotovinskih transakcija u Evropi.
“Plaćanje u gotovini je veoma rasprostranjeno i ljudi nerado koriste kreditne kartice”, kaže Kafaro. Ovo je svakako u skladu sa činjenicom da Italija ima jednu od najvećih sivih ekonomija u bogatom svijetu.
Kafaro je stvorio još jedan oblik birokratije, jer svi koji žele da angažuju nekoga ko će za njih čekati u redu moraće da plati doprinose i da se bave pratećom papirologijom, čak i ako zapošljavaju ovog čovjeka samo na sat vremena.
Umjesto da im olakša, Kafaro im je, čini se, svojom birokratijom dodatno otežao.
