"Rudi Čajavec" - "Veliki brat" iz Banjaluke

Prolaskom kroz "Bosku" za vrijeme bivše Jugoslavije i nakon rata mnogi Banjalučani nisu mogli da zaobiđu prepoznatljiv video-nadzor u toj robnoj kući. Ove uređaje i još više od toga proizvodila je banjalučka fabrika koja više ne postoji.

"Rudi Čajavec" - "Veliki brat" iz Banjaluke Foto: Mondo/Dušan Volaš

Preduzeće "Rudi Čajavec" počelo je sa radom 1950. godine i važilo je za simbol razvoja grada Banjaluke i cijele regije.

Uz "Gorenje", "Iskru" i "EI Niš" bilo je ponos elektronske industrije nekadašnje SFRJ. Prema procjenama, u 1991. godini u Čajavecu je bilo zaposleno više od deset hiiljada ljudi, od čega su dvije hiljade bili inženjeri.

Do početka rata na ovim prostorima zaposleni u farbici "Rudi Čajavec" proizvodili su preko stotinu artikala - počev od tranzistorskih radio prijemnika, televizora, raznih audio pojačala, auto opreme, do visokosofisticirane vojne opreme.

U doba prije tranzicije "Čajavec" je izvozio u vrijednosti od blizu 50 miliona dolara godišnje. Po nekim informacijama ovo banjalučko preduzeće učestvovalo je i u američkom Apolo svemirskom programu!

Predrag Babić (84), jedan od pionira video-tehnike u "Čajavecu" u razgovoru za Mondo kaže da se rado sjeća trenutaka provedenih radeći u banjalučkom gigantu koji je "ugašen" tokom poslijeratne privatizacije.

"To su bila sasvim neka druga vremena - kada se bolje živjelo. Pozvali su me da radim u Banjaluci. Nakon što sam se oženio ubrzo sam dobio stan od preduzeća. Jako mi je žao što se ta vremena više nikad neće vratiti i banjalučka privreda ponovo dići na noge", priča nam Babić, dugogodišnji radnik "Čajaveca".

Kada je 1957. iz Gradiške došao u Banjaluku i zaposlio se u banjalučkom preduzeću, ovaj snimatelj, VK radiomehaničar i serviser kaže nam da te godine kreće proizvodnja auto-prijemnika "bosna".

"Radi se o uređajima koji su imali mehaničku tastaturu za biranje stanica. Pretežno su se ugrađivali u autobuse i automobile funkcionera", ističe Babić i dodaje da nakon toga slijedi proizvodnja radio prijemnika za "fiće" i prvi domaći tranzistor "slavuj".

čajavec Foto: Mondo/Dušan Volaš

Za ovaj radio uređaj interesantnog naziva stručnjaci "Čajaveca" 1958. godine osvojili su najvrijednije priznanje na sajmu elektrotehnike u Ljubljani.

Novi tranzistorski radio-prijemnici koji su za napajanje koristili dvije baterije mogli su da rade 200 časova, a uglavnom su se koristili u školama i zabačenim selima koja nisu bila elektrificirana.

"Čajavec" je proizvodio i zvučnike, razglasne sisteme, kao i legendarna gitarska pojačala sa oznakom GA koja su svojevremeno dala svoj poseban "doprinos" banjalučkim muzičarima u nastajanju jer u to vrijeme nisu bili u mogućnosti da imaju popularni "Marshall" ili neki drugi poznati svjetski uređaj za svoje svirke.

Iako je banjalučki elektrogigant proizvodio maltene sve "od igle do lokomotive", ljudi na ovim prostorima najviše ga pamte po proizvodnji televizora kao i raznih RTV uređaja poput režijskih pultova, sistema za video nadzore i slično, što se deklarisalo kao simbol ekonomskog napretka i Banjaluke, ali i bivše SFRJ.

"Prvi televizor smo napravili 1957. godine, naredne godine uzimamo "Filipsovu" licencu za crno-bijele televizore, a 1959. prešli smo na veći "Filipsov" ekran. Poslije smo proizvodili popularni model 522, koji je bio kopija italijanskog "autovoks" 511. Takve televizore nije mogao da ima svako. Tek kasnije smo počeli da proizvodimo domaće uređaje, a kasnije i prve kolor televizore", sjeća se Babić i dodaje:

"Proizvodnju televizora i prvi signal iz Banjaluke došli su da snime kamermani iz Zagreba. Problem je nastao jer je u to vrijeme bilo rijetkost da neko u gradu na Vrbasu ima televizor. Na jedvite muke pronašao sam jednog čovjeka koji je imao televijski prijemnik i tako je ova proba uspješno privedena kraju", rekao nam je ovaj poznati banjalučki serviser.

Istakao je da su se banjalučki televizori izvozili u Njemačku, Kipar, arapske zemlje... Malo ko u bivšoj Jugoslaviji nije imao “Čajavčev" televizor sa prepoznatljivim logotipom i crnim mačkom po kome mnoge generacije pamte ovo banjalučko preduzeće.

čajavec Foto: Mondo/Dušan Volaš

"Kada smo izvezli televizore u Kipar ponuđeni su mi izuzetno dobri uslovi da dođem u grad Limasol kako bih bio zadužen za servis. Imao sam dan da odlučim - plata odlična - ali sam na kraju odlučio da ostanem jer se i kod nas lijepo živjelo. Preporučio sam jednog kolegu koji je otišao i u Limasolu radio četiri godine. Kasnije se vratio engleskim automobilom. Pokušavao me nagovoriti da probam i ja da vozim, ali zbog volana na suprotnoj strani bilo je malo teže. Imao sam i ponudu za Austriju, takođe odlična ponuda - plata, stan...", istakao je Babić.

Naš sagovornik se prisjeća da je banjalučko preduzeće "Rudi Čajavec" bilo angažovano na poslovima video obezbjeđenja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.

"Pokrili smo bob stazu i ostala igrališta sa 64 kamere. Taj video-nadzor predstavljen je na otvaranju robne kuće 'Boska'", sjeća se Babić, a povjerio nam je malu tajnu kada je u pitanju tadašnji video-nadzor u RK "Boska".

"Svi koji su prolazli kroz 'Bosku' mogli su da vide nosač na kojem su postavljene četiri kamere koje su pokrivale ugao od 360 stepeni. Međutim, aktivna je bila samo jedna kamera. Ostalo su bila originalna kućišta u kojima su bile postavljene cigle", rekao nam je Babić koji se bavi i skupljanjem starih aparata. Vlasnik je i kamere kojom je snimljen prvi dnevnik na tadašnjem SRT-u iz banjalučkog studija.

čajavec, tv, ekran Foto: Mondo/Dušan Volaš

Sagovornik Monda za kraj je poručio da je tokom svog radnog vijeka u "Čajavecu" proputovao skoro cijelu bivšu Jugu, a upoznao je i mnoge poznate ličnosti kao što su glumac Mija Aleksić, pjevač Predrag Cune Gojković, operska diva Gertruda Munitić, šahisti Kasparov i Spaskov...

Osim navedenog u prethodnim stupcima bitno je istaći da je "Čajavec" šezdesetih godina prošlog vijeka izradio prvi policijski radar za kontrolu brzine. Pored tadašnje SFRJ takav uređaj imali su Amerikanci, Rusi, Izraelci i Francuzi. Takođe banjalučki gigant proizvodio je dijelove za tenk M84, razvio je radar "žirafa", elektroniku za raketne bacače, a krajem osamdesetih godina počela je proizvodnja najjeftinijih aparata za kockanje.

Iako više ne postoji, uspomene na "Čajavec" čuva nekoliko bivših radnika, sada već penzionera. Oni se svake godine okupe 22.decembra, simbolično - na dan preduzeća.

Prostor nekadašnjeg banjalučkog giganta "Čajavec" danas je rascjepkan i rasprodat u stečaju, od njegovog nekadašnjeg izgleda malo je šta ostalo. Sada su tu prodajni centri, privatni fakultet, svadbeni salon, noćni klub, razne privatne firme, kao i sjedišta političkih partija u RS.

Pogledajte sve fotografije:

Ostale vijesti