Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti UKC RS, u intervjuu za Mondo, skoro godinu dana nakon početka epidemije koronavirusa rezimira iskustvo koje su zdravstveni radnici stekli u borbi protiv bolesti sa kojom su se susreli prvi put.
Verhaz takođe upozorava građane da i dalje moraju poštovati mjere jer se ne može prognozirati kada će epidemija biti gotova, iako je počela vakcinacija.
Da li je prošao najteži period kada je u pitanju pandemija koronavirusa i kakva je situacija sa brojem hospitalizovanim na Klinici za infektivne bolesti UKC RS?
S jedne strane smo optimistični jer znamo da nam je došla vakcina koja bi kao efektivna mjera mogla uticati na prekid pandemije. S druge strane nekada nas zabrinjava opuštenost izvjesnog broja građana, koji se, nažalost, ne pridržava i ignoriše propisane epidemiološke mjere. Svjedoci smo da se i kod nas i u regionu svakodnevno organizuju velike zabave što predstavlja rizik za širenje korone.
Nakon skoro godinu dana borbe sa ovim virusom svjesni smo da je određeni broj osoba stekao prirodnu zaštitu, ali nismo sigurni koliko će ona da traje zbog toga što još učimo o kovidu. U UKC RS na današnji dan (23. februar) hospitalizovano je oko 165 pacijenata od čega su 24 veoma teški slučajevi.
Uskoro se navršava godinu dana prvog zaraženog pacijenta u RS. Da li je bilo teže tada kada gotovo niko u svijetu nije znao sa čim se suočava ili sada kada znate kakve sve probleme vezane za koronavirus?
Bilo nam je teško kada smo imali prvog novootkrivenog pacijenta 5. marta 2020. godine koji je doputovao iz Italije jer smo mnogo manje znali o svemu. Sada možemo reći da imamo svoje lično jednogodišnje bogato iskustvo. Zbog protokola koji su bili veoma oskudni mogli smo da se oslonimo samo na kolege iz Italije i Kine koji su imali iskustva samo 2-4 mjeseca što je nedovoljno.
Upustili smo se u borbu sa panedemijom tako što smo morali da reorganizujemo službu kao i da definišemo protokole dijagnostike, liječenja i izolacije. Kako se mijenjala pandemija, tako smo djelovali sa preporukama. Mnogo smo u posljednih godinu dana naučili, a ono što je najbitnije jeste da je najefikasnija zaštita svakog pojedinca nošenje maske i pranje ruku.
Da li smatrate da bi vakcinacija protiv koronavirusa mogla pomoći u prevenciji i na koji način? Da li su se svi radnici Klinike za infektivne bolesti UKC RS vakcinisali?
Kao infektolog moram reći da je vakcinacija najbolja prevencija ako želite da zaustavite jednu zaraznu bolest. Jedina bolest koja se do sada iskorijenila vakcinacijom jesu velike boginje (variola vera). Vakcinacija je veoma moćna i ona jedina može da prekine tok pandemije. Međutim, posljednih godina smo postali svjedoci da antivakcinalna platforma i određeni forumi jačaju u tome da vakcinaciju povezuju sa nekim bolestima kao npr. autizam i slično. Moram reći da u takvim stavovima nigdje nisu čvrsti dokazi tj. da se radilo o nusefektu vakcine. Takve platforme su, ipak, dale jednu neželjenu pojavu pa je jedan dio stanovništva počeo da sumnja u vakcine i ne želi da se vakciniše. Neophodno je da edukujemo ljude o značaju i dobrobiti vakcinacije. Zaposleni Klinike za infektivne bolesti UKC RS imaju dobar odgovor i pozitivno mišljenje o vakcinaciji jer znamo u konačnici koliko infektivne bolesti mogu da budu opasne tako da je odziv za vakcinisanje protiv korone je jako dobar. Jedan dio osoba je prebolio koronu, pa u ovom trenutku nisu kandidati za vakcinaciju.
"Imamo utisak da imamo dosta novootkrivenih osoba sa šećernom bolesti."
Među zdravstvenim radnicima i dalje postoji sumnja treba li ili ne primiti vakcinu. Moja poruka bi bila da vakcinu treba shvatiti kao jednu preventivnu mjeru kojom štitimo kako sebe i bliske osobe tako i cijelu zajednicu.
Da li koronavirus može ostaviti trajne posljedice po zdravlje pacijenata i koje su to posljedice?
O novom koronavirusu još učimo i pretpostavljam da može. Na temelju iskustava mnogi pacijenti se brzo oporave. Međutim, imali smo dosta slučajeva da su se dugo vremena žalili na slabost, umor, bezvoljnost i apatiju. Takođe smo imali pacijenata koji su ranije imali određena hronična oboljenja, a gdje je došlo do pogoršanja osnovne bolesti u toku ove bolesti. Možda je to zbog toga što se ranije nije išlo na kontrolne preglede ili sam virus može tako da djeluje.
Imamo utisak da imamo dosta novootkrivenih osoba sa šećernom bolesti. Na UKC RS vrijedno radimo na ažuriranju svih podataka koje ćemo objaviti. Neki radovi su već objavljeni i ukupna statistika će da da vrijedne informacije o koronavirusu. Pacijente koji su imali ovaj virus uveliko pratimo kako bi znali kakvo će im biti zdravstveno stanje nakon određenog vremena.
U cijelom svijetu je aktuelno pojačavanje mjera protiv koronavirusa dok se u RS ide na popuštanje mjera, a i broj oboljelih nam je znatno manji u odnosu na neki raniji period. Šta je uzrok tome po Vašem mišljenju?
Svjedoci smo da su zemlje u regionu uvele grube i oštre mjere uz, naravno, vakcinaciju. Mi smo, ipak, manja populacija i nadam se da su tačni podaci za koje mislimo da je veći dio našeg stanovništva došao u kontakt sa virusom i stvorio kakav-takav imunitet. Jedan dio osoba se već i vakciniše i ukoliko bi kolektivni imunitet (ne znamo koliki je trenutno) bio veći, to bi rezultiralo manjem broju novozaraženih.
Kakve su Vaše prognoze kada je u pitanju dalji tok pandemije?
Teško je o tome govoriti jer se neke prognoze nisu obistinile. Najveći optimizam uliva vakcinacija jer ona može jedino da prekine tok pandemije.
(Mondo/D.V. - B.N.)
