U projektu pod nazivom ''Kad se život preokrene'' četvorica sertifikovanih predavača, koji su preživjeli saobraćajne nezgode, ne bez posljedica, pričaju potpuno iskreno svoja iskustva srednjoškolcima u Republici Srpskoj.
Jedna od najpoznatijih lekcija iz kolektivnog ljudskog pamćenja jeste ona da bi čovjek trebalo da uči iz grešaka. Najbolje bi bilo kada bi učio iz tuđih kako ne bi bio prinuđen da se u ispravnost lekcije uvjeri iz sopstvenih.
Isto tako, iz života znamo da su rijetki i jedni i drugi jer ljudi su čak skloni da greške ponavljaju, ali samo ako imaju sreće da te greške nisu bile kobne – one u kojima se život u sekundi preokrene, ako čovjek preživi. Dejan Trninić je napravio jednu takvu grešku. Imao je 19 godina, automobil i svježe odštampanu vozačku dozvolu. Imao je i dovoljno alkohola u organizmu.
Doživio je saobraćajnu nezgodu u kojoj je povrijedio kičmu, nakon čega je četiri godine proveo u invalidskim kolicima, terapijama i rehabilitacijama. Danas se kreće uz pomoć štaka i uz Zorana Vujina, Bojan Šuviru i Aleksandra Vidovića, jedan je od četvorice sertifikovanih predavača koji u okviru pomenutog projekta drže predavanja srednjoškolcima u Republici Srpskoj, kako bi ih sačuvali od mogućnosti da i oni, kao mladi vozači, moraju učiti iz svojih kobnih grešaka.
Učenici završnih razreda srednjih škola su budući mladi vozači, a neki su već položili ispit i voze automobile. Oni su najugroženija kategorija i najviše stradaju u saobraćaju.
Suze na predavanjima
Dejan kaže da mu je kao nekome ko je vrlo mlad doživio saobraćajnu nezgodu i zadobio teške tjelesne povrede koje su za posljedicu imale trajni invaliditet, ideja svim učenicima koji tek postaju vozači ukaže na sve rizike i opasnosti koje ih očekuju u saobraćaju.
"Predavanja je, sa izuzetnom pažnjom, poslušalo više od 300 učenika, a s obzirom da sam svoju životnu priču ispričao u potpunosti iskreno mnogi od njih su moje svjedočenje potresno doživjeli, dok pojedini učenici nisu mogli sakriti suze. Po završetku prezentacije srednjoškolci bi nam prilazili, pružali ruku i zahvalili se na dolasku u njihov grad i školu, odnosno prilici da čuju smjelo svjedočenje nekoga ko je bio upravo njihovog uzrasta kada je sopstvenom krivicom izazvao saobraćajnu nezgodu i zadobio teške tjelesne povrede".
U Srednjoškolskom centru u Foči nakon školskog časa učenici su ih nagradili gromoglosnim aplauzom. Neki maturanti su priznali da se neodgovorno ponašaju u saobraćaju, a jedna učenica iz Višegrada obećala je da nikada neće sjesti za volan automobila pod uticajem alkohola.
"Poruka koju sam nastojao da im prenesem bila je da i nakon 22 godine nakon nezgode, četiri zahtjevne operacije, te četiri godine provedene u invalidskim kolicima snosim posljedice povrede kičmene moždine. Ukazao sam im da, iako sam nakon dugotrajne i mukotrpne rehabilitacije postao djelimično pokretan i dalje se suočavam sa različitim zdravstvenim problemima, poteškoćama u savladavanju fizičkih barijera, te drugim izazovima s kojima se svakodnevno susrećem. Na sopstvenom iskustvu koje sam podijelio sa učenicima istakao sam koliko je važno poštovati saobraćajna pravila te da ih upozorim na sve opasnosti koje očekuju nedovoljno iskusne vozače, naročito ukoliko se budu rizično ponašali", napisao je Trninić.
Mladim vozačima je poručio da sami kroje svoju sudbinu i da na svoju bezbjednost i bezbjednost ostalih učesnika u saobraćaju mogu uticati prije svega poštujući ograničenja brzine, izbjegavanjem vožnje pod dejstvom alkohola, upotrebom sigurnosnog pojasa, te izbjegavanjem korišćenja mobilnog telefona u vožnji.
"Smatram da ako je svaki deseti učenik upamtio bar jednu rečenicu ili jednu prikazanu fotografiju iz moje lične arhive koji prikazuju period prije, za vrijeme i nakon nezgode može uticati na sopstveno ponašanje u saobraćaju i tako spasiti sopstveni ili nečiji drugi život. Odnosno, kao što sam to na odlasku rekao jednom od učenika, ako već ne mogu vratiti svoje zdrave noge možda mogu sačuvati tvoje".
Učenicima priče ostaju u sjećanju
Kampanju su organizovali Agencija za bezbjednost saobraćaja Srpske i Centar za profesionalnu rehabilitaciju iz Banjaluke. Nikola Torbica iz Agencije za bezbjednost saobraćaja kaže da je i ranije držao konkretna predavanja o bezbjednosti saobraćaja, ali da je nakon 15-ak minuta priče učenicima padala koncentracija.
"Međutim, kada dođe lice sa invaliditetom i započne svoju ličnu priču i unese emociju, reakcije učenika su nevjerovatne. Zavlada mir i tišina, koncentrisano prate priču. Poslije predavanja su nam prilazili profesori i direktori škola da kažu kako do sada takva predavanja nisu imali priliku da čuju. Po izjavama učenika vidimo da to njima izazove i strah, a i zaista osjete da moraju da se ponašaju bezbjednije u saobraćaju", priča Torbica za Mondo.
Tinejdžeri završnih razreda srednjih škola su u specifičnom uzrastu, napominje naš sagovornik.
"Kada kažete smrt, to njima ništa ne predstavlja. Međutim kada vide da je lice sa invaliditetom i kada vide da to može ostaviti trajne posljedice, baš kao što i naziv projekta kaže, da se život preokrene, u jednoj sekundi - onda im ostaje duže u sjećanju. Ovo je prva godina da je započet projekat, ali nikad nismo imali ovoliki obuhvat. Iskreno se nadam da ćemo i u sljedećoj generaciji".
Predavanja će biti održana u ukupno 15 jedinica lokalne samouprave širom Republike Srpske. Počeli su od Hercegovine, preko Foče do Višegrada, a do kraja godine posjetiće istočni dio Srpske sve do Bijeljine, dok će u drugim polugodištu, iskustva čuti srednjoškolci u zapadnom dijelu, od Doboja do Banjaluke.
U prvom dijelu učenicima se priča uopšteno o saobraćajnim pravilima, o uticaju alkohola i droge i drugim rizicima. Drugi dio je lična priča ljudi koja su doživjeli saobraćajnu nezgodu u kojoj su zadobili posljedice koje izazivaju invaliditet. U trećem dijelu učenici postavljaju pitanja, a na kraju čak isprobavaju takozvane "pijane naočare" koje simulariju uticaj alkohola na vid čovjeka i smanjenje motoričkih sposobnosti.
Dejan Trninić je i njegove kolege su proteklih dana prešli više od 1000 kilometara i obišli Trebinje, Bileću, Foču i Višegrad. O svom iskustvu i reakcijama učenika, napisao je opširan status na društvenim mrežama na koji su ljudi reagovali ljudski, emotivno, prirodno.
Ali između, ''bravo'' i ''u pravu si'', do stvarne promjene ponašanja na cesti, dug je put. Pun je rupa i krivina, a vozimo se u lošem automobilu. Čuvajte se.
