MONDO u posjeti polaznicima obuke za rad na brajevom štampaču.
Prije nekoliko sedmica u prostorijama Resornog centra Saveza slijepih i slabovidih osoba RS počela je obuka za korištenje brajevog štampača. Grupa od šest osoba na dva štampača vježba uređivanje teksta u Wordu, opremanje i na kraju štampanje.
Ovi hrabri ljudi svakodnevno rade na tome da njihov, mahom urođeni nedostatak, nadomjeste kako bi išli u korak sa vremenom, kao i osposobili sebe za samostalan život.
Iako su od starta, pored prirodnog hendikepa, ugroženi i od strane onog finansijskog, uobličenog u nedostatak sredstava i tehnologija za rad (usljed manjka ulaganja, kako države tako i Zdravstvenih fondova), ipak, svakodnevno nalaze način da idu dalje. Kako kaže predsjednik Saveza slijepih RS Branko Suzić, život je neprestana borba.
Projekat pod nazivom “Obuka na brajevom pismu – Izazov za budućnost” sprovodi Gradska organizacija slijepih Banjaluka uz finansijsku podršku Gradske uprave, dok je opremu za edukaciju ustupio Savez slijepih Republike Srpske koja je nabavljena putem projekta od vlade Japana.
Radi se o skupoj opremi, koja istovremeno ima opciju da štampa i crni tisak, kao i brajevo pismo.
Za edukaciju polaznika zaduženi su Saša Grbić iz Centra za podršku studentima sa invaliditetom i Jovica Radanović.
"Cilj projekta je da slijepa i slabovida lica naučimo da koriste ovu vrijednu i skupocjenu opremu. Trenutno radimo na upoznavanju sa Wordom i uređivanjem teksta u tom programu. Ovo je jako značajan projekat iz razloga što pruža ovoj grupi ljudi samostalnost i prozor u svijet. Kada je slijepa ili slabovida osoba obučena da koristi ovu savremenu tehnologiju, može, na primjer, sama sebi da pripremi knjigu da čita ili skenira tekst“, kaže Grbić za Mondo.
Kurs traje tri mjeseca, a časovi se održavaju dva puta sedmično.
"Počinjemo sa uređivanjem teksta, koji uključuje pripremu i upoznavanje sa svim opcijama kako bi on bio spreman i formatiran za štampu na brajevom pismu. Imamo brajeve redove i uz pomoć softvera za brajevu štampu taj se tekst uređuje za printanje na brajevom pismu“, kaže on.
Polaznici se obučavaju na posebnim računarima, prilagođenim njihovim potrebama, uz glasovne komande koje im pomažu da biraju opcije za uređivanje, fontove, tekst i slično, pa sve do krajnjeg procesa – izlaska otkucanog testa iz štampača.
Papir koji se koristi za štampanje na brajevom pismu je skup i zahtjeva naručivanje od posebnh distributera.
"Papir od 160 grama se posebno naručuje. Kutija od 1000 istova košta oko 100 evra. Sve je to jako skupo. Kada uzete opremu, ramove i hoćete da odštampate brajevu knjigu sve to košta par hiljada maraka“, pojašnjava Radanović.
Nakon što smo dobili teoretsko pojašnjenje kako se funkcioniše, dobili smo i demonstraciju kako to sve izgleda u praksi, uz pomoć Dajane Jirković i Tanje Latinović, dvije polaznice koje su se u tom trenutku našle na času.
"Kurs pohađam već dvije sedmice. Imali smo do sada pet časova. Jako je zanimljivo. Za razliku od ostalih polaznika, ja sam slabovidae. To zači da vidim sve na ekranu, ali do sada nisam znala dosta stvari, komandi i prečica koje mogu da radim na tastaturi računara. Naučila sam korisne stvari. Jako sam zadovoljna obukom i predavačima koji jako lijepo prenose svoje znanje“, ispričala nam Dijana.
Trenutno se ovakav vid obuke održava samo u Banjaluci, jer se novi štampači ne mogu iznositi iz prostorija centra minimalno dvije godine (tako stoji u ugovoru potpisanim sa japanskom vladom).
Zbog toga, u drugim gradovima u kojim postoju audio-brajeva čitaonica, kao što su Derventa, Prijedor, Bijeljina, Foča i Istočno Sarajevo, postoji nekoliko štampača koji podržavaju brajevo pismo, ali zbog nedostatka predavača i stručnog osoblja, nema aktivne obuke.
Pogledajte galeriju:
(MONDO)