Nakon što su njihove prostorije nedavno poplavljene, članovi „Down Syndrom centra Banjaluka“ iz svega izvlače snagu i optimizam. Uprkos poteškoćama kroz koje su prošli, oni se pripremaju za svoj najnoviji projekat – mjuzikl.
Štićenici, zajedno sa mentorom i direktorom Centra za socijalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom „Down syndrom centar“ Zoranom Jelićem, marljivo rade na novom mjuziklu čija se premijera očekuje u septembru u Frankfurtu, a nakon koje slijedi nastup u gradovima širom EU.
Stihovi popularnih domaćih pjesama, ali i svjetskih koje u svojoj listi imaju i Elvisa Preslija, ispunili su multimedijalnu salu u Čajavecu koju za sada koriste, a na njihovom umijeću bi im pozavidio i sam „kralj rokenrola“.
Ovi talentovani pojedinci inspirisani su novim umjetničkim poduhvatom, nadajući se da će ponoviti uspjeh predstave „Roko i Cicibela“. Kroz ples, pjesmu i glumu, kojim je njihov mjuzikl ispunjen, pokazuju svijetu svoju jedinstvenu ljepotu i sposobnosti. Publika će biti svjedok, ne samo nevjerovatnog nastupa, nego istinskog duha zajedništva i ljubavi.
Njihov mjuzikl je prostor gdje se različitosti slave, a svaki pojedinac dobija priliku da zablista u svom punom sjaju pokazujući da nema granica onome što može postići.
Od štićenika smo za rad njihovog mentora, ali i aktivnosti i projekte centra, dobili samo riječi hvale i zahvalnost na pruženim prilikama. Zahvaljujući dugogodišnjem radu i trudu porodice Jelić, koji su osnivači centra, u BiH je zaposleno 9 osoba sa daunovim sindromom, od kojih jedna i u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Direktor Zoran Jelić poručuje da mu je cilj da svi članovi centra dobiju zaposlenje, te da se trenutni broj zaposlenih poveća.
„Od 2016. godine smo pokrenuli program osamostaljenja i osposobljavanja osoba sa daunovim sindromom i tu smo uveli komplementarne metode. To podrazumijeva izbacivanje nagomilanog straha kod njih, što izaziva osjećaj odbačenosti. Zahvaljujući i medijima, povećali smo svijest ljudi o osobama sa daunovim sindromom“, kaže on.
Jelić dodaje da su najveća prepreka osobama sa daunovim sindromom njihovi roditelji, koji im stvaraju osjećaj prezaštićenosti.
„Pored genetskog defekta, oni mogu sve za šta im se pruži šansa. Socijalna rehabilitacija je upravo ta koja sprovodi socijalnu inkluziju (pored obrazovne koju imamo). Obrazovna inkluzija je smanjila fizičku distancu, ali ne i socijalnu. Socijalna inkluzija je produžila životni vijek osoba sa daunovim sindromom, jer su postale društveno vidljive i korisne“, navodi Jelić.
Poručuje da od 2016. godine njihovo predavanje je usmjereno o podizanju svijesti šta sve osobe sa daunovim sindromom mogu, umjesto, kao ranije, za šta nisu sposobne.
„Upravo ta stigma koja insistira na pripadanju odgovarajućim grupama ističe različitost. Oni imaju više sličnosti sa nama nego što imaju različitosti“, zaključio je Jelić.
Pogledajte kako teče priprema novog mjuzikla:
(MONDO)
