Banjalučanin Tihomir Dakić (35) je sportista, glumac, projekt menadžer, borac za očuvanje prirode i svjetski putnik. Na svom biciklu stigao je do Njemačke, Holandije, Rumunije, Moldavije, Italije, Slovenije...
Uvijek nasmijan Tihomir Dakić (35) privukao je i našu pažnju na potpisivanju peticije "Hidroelektrane u NP Sutjeska nisu javni interes" (Trg Krajine u Banjaluci) čiji je jedan od inicijatora. I tada nam je ispričao svoju priču, pišu "Večernje novosti".
Ljubav prema biciklizmu rodila se još za vrijeme studiranja, dok je za džeparac zarađivao u jednom servisu za njihovu popravku.
"Prvi bicikl sam kupio sa osamnaest godina. Kao bivšem rukometašu, bila mi je potrebna neka fizička aktivnost koja bi zamijenila rukomet, a da mogu da je izvodim sam. Tako sam počeo da vozim i istražujem okolinu Banjaluke, potom sa bratom cijelu BiH i hrvatsko primorje. Onda je uslijedilo putovanje po Njemačkoj, Holandiji, Rumuniji, Moldaviji, Italiji, Sloveniji... Do Moldavije smo se vozili samo na dvotočkašu, a do udaljenijih destinacija kombinovano."
U međuvremenu je devet mjeseci živio i volontirao u Italiji, u staračkom domu, kao animator za stare. Bavio se i glumom i imao sreću da sa pozorištem "Jazavac" učestvuje na prestižnim festivalima, i to sa predstavom "Braća", u kojoj je igrao glavnu ulogu.
"Godine 2008. nastupili smo na 'Of Of Brodveju' u Njujorku i Italiji. Bio sam aktivan i u mnogim drugim udruženjima i radio na stvaranju preduslova za razvoj cikloturizma kao jednog od faktora za oživljavanje ruralnih područja RS i BiH", priča Tihomir.
Danas je projekt menadžer u Centru za životnu sredinu.
Poslije "Brzine života", drugi film u kojem Tihomir učestvuje je "Bicikli pričaju priče". Autor dokumentarca je Milan Lisica, iz Srbije. Na svom proputovanju od Portugalije do Titela snimao je zanimljive priče i ljude, pa ga je put naveo i do Banjaluke i Tihomira. Film je već prikazan širom regiona i poslat na nekoliko prestižnih festivala.
"Ono što sam shvatio i uporedio putujući po svijetu, svi ljudi ovde žele promjene, ali ne žele prvo da promijene sebe. Svijest građana u BiH je spavajuća", kaže Tihomir i dodaje da mu je osnovni moto "Svijet je previše okrugao da biste ćutke sjedili u njegovom uglu".
Iako je po profesiji profesor fizičkog vaspitanja i sporta, u struci nije radio nikada. Profesionalni sport, kakav je danas širom svijeta, kaže da je "zamrzio", ali ljubav prema takmičenju uvijek ostaje.
"Mojim vršnjacima, ali i onim mlađim, bih želio da poručim da ovom svijetu, ovom gradu, ovoj zemlji je potrebno više ljudi koji mogu da osjete, da saosjećaju sa drugima. Da budu promjena koju žele da vide oko sebe. Život je prekratak da biste samo kroz njega projurili, leteći za novcem i pozicijom. Neke stvari jednostavno ne možete priuštiti novcem, one se dožive ili ne", poručuje Tihomir.
