Predsjednik RS Milorad Dodik poručio je danas iz Donje Gradine, povodom obilježavanja 70 godina od proboja iz logora smrti Jasenovac, da takav zločin nije viđen na ovim prostorima - ni prije, ni poslije.
Zato, kazao je Dodik, Jasenovac ostaje kao svjedok vremena da jedna fašistička tvorevina, NDH svojom ideologijom i nastojanjem da Srbe skloni sa ovih prostora, nije oklijevala da to učini ni prema djeci, kojih je ubijeno preko 20.000.
Tada djeca, dodao je, nisu znala ni zašto se tu nalaze i vjerovala su da će jednog dana izaći, ali su ubijena samo zato što su pripadala srpskom narodu i što nisu spremna da svoju slobodu tek tako daju.
"Zato je ključna riječ ovdje sloboda, najskuplja riječ koja u srpskom narodu postoji je sloboda, da se živi da se preživi genocide. Sloboda je bila i poruka nama da se borimo za buduće i sve naše generacije, da tu slobodu živimo na pravi način. A sloboda je za nas uvijek značila način na koji ćemo preživjeti, sloboda je danas borba za naša prava. Sloboda je danas jedina želja svih nas, slobodu moraju da razumiju oni koji pokušavaju da nam kreiraju život, sloboda je bila na usnama onih koji su nam doviknuli da branimo otadžbinu, jezik i krsnu slavu", poručio je Dodik.
Predsjednik Srpske je rekao i da "nismo razumjeli da vapaj i stradanja koji su nesumnjivo genocidnog karaktera bila poruka da Srbi nikada ne smiju dozvoliti da budu stjerani u države koje ih tako bezočno likvidraju".
"Zato ratove iz 90-tih godina ne može niko da shvati, a da ne okrene se i pogleda šta je bilo u Jasenovcu i šta je bilo sa Srbima u Drugom svjetskom ratu", rekao je Dodik.
Zato smo, poručio je Dodik, danas ovdje na mjestu velike tuge koja nikada neće otići odavde, tuge koja je lelek, plač, jauk, koja se razlaze ovom šumom i poljima, u našim dušama i u našim srcima i nikada neće nestati.
Podsjetivši da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, među kojima je najviše Srba, Dodik je poručio da su predstavnici Srbije i Srpske danas zajedno na tom mjestu.
"Dvije naše države, RS i Srbija, zajedno koncentrisani oko naših stradanja, šaljemo poruke mira. Nikome nećemo prijetiti ili reći da imamo namjeru da se osvetimo, ali je veoma teško zaboraviti. Teško je sebe uvjeriti da o ovome treba ćutati", istakao je on.
Prema njegovim riječima, vlade Srbije i RS ovim pokazuju da u velikim nacionalnim stradanjima i planovima treba da budemo zajedno.
"To radimo i to ćemo činiti. Nama je veoma važno da Srbija bude najjača zemlja regiona, mi smo zagledani u Srbiju i želimo njenu moć. Ne zato da bi ona bila prijetnja, nego da bi nam bila sigurno utočište i da bi imali adresu na koju bismo mogli da se okrenemo", rekao je Dodik.
Moram, međutim, da kažem neke stvari - Srbi su najveći stradalnici i onog i ovog rata, narod koji je najviše stradao u bivšoj Jugoslaviji.
“Srbi su vjerovali u Jugoslaviju. Mi moramo da kažemo da je to zabluda. Jugoslavija je ovdje sakrila činjenicu o ubijanju. Komunistička vlast je, zbog navodnog pomirenja ili nečeg drugog, sakrila činjenicu o onome šta se dogodilo u Jasenovcu... Zato je to postalo mit", rekao je Dodik.
Srbi, dodao je, ne mogu da više ćute o tome, jer vidimo prekrajanje ove istorije i pokušaje da drugi prigrabe sebe nezaslužene zasluge za borbu.
"Zato je važno ovdje, i veoma sam ponosan, što mogu da kažem da sam sa gospodinom Vučićem dogovarao i razgovarao da ćemo uključiti u realizaciju jednog mega-filmskog projekta o Jasenovcu kako bi se budućim generacijama iznijele činjenice na najbolji mogući način", najavio je Dodik.
On je rekao i da RS sebe doživljava kao logičnu posljedicu svega što se u istoriji dešavalo na ovim prostorima. RS je, poručio je Dodik, dobro mjesto za život, dovoljno je široka za sve i može da prihvati različitosti, ali ono što se mora to je poštovanje RS. RS neće izgubiti svoja prava, nastaviće da brani svoju moć zajedno sa Srbijom, svidjelo se to kome ili ne, kazao je Dodik i ponovio da je BiH samo okvir koji su Srbi prihvatili.
"Mi želimo mir, ali ne želimo da izgubimo sebe. Ako nema RS nema ni nas ovdje, ako nema RS nema ni sjećanja na ovo mjesto i ova stradanja, ako nema naše ljubavi prema prema Srbiji nema ni srpskog naroda", poručio je predsjednik Srpske istakavši da su svi ratovi koji su ovde vođeni bili bespotrebni.
Vučić: Živi Srpska, živi Srbija
Jasenovac je najstrašnije stratište i svojevrsni ponor ljudske vrste, ali je na nama da premostimo taj ponor iskrenim praštranjem, kazao je danas premijer Srbije Aleksandar Vučić rekavši da je to potez koji zahtjeva svijest, ali i hrabar potez koji moramo učiniti svi zajedno.
Vučić je, na ceremoniji obeležavanja Dana sećanja na žrtve genocida u koncentracionom logoru Jasenovac, na spomen obilježju u Memorijalnom centru Donja Gradina u Republici Srpskoj, poručio da na tom mjestu jasno srpski narod kaže da ne pristaje na smrt, da će čuvati svoju otadžbinu i rod, i da će se boriti za život, bez želje da se ikada sveti, ali i da nikada neće zaboraviti.
Kako je naveo, u ovoj plodnoj ravnici, ubrzo po formiranju ustaške Nezavisne države Hrvatske, uspostavljen je najveći logor smrti, koji je ujedno bio i jedan od najvećih u Evropi, gdje je vršeno sistematsko likvidiranje civila, a stradalnici su bili krivi samo zato što su Srbi, Jevreji, Romi i oni koji nisu želeli da služe ustaškim i okupacionim snagama.
"Ovdje je mračna strana ljudske vrste ispisala svoje najstrašnije strane", naglasio je Vučić dodajući da su tu pokušali da istrijebe Srbe, da zatru ćirilično pismo, naše sjeme, bez milosti i griže savjeti.
Kako je naveo, kada je dolazio na ovo stratište nije znao šta da radi, da li da ćuti, pošto smrt ćuti, a veliki broj žrtava zahtjeva vječnu tišinu; da li da vrišti, zato što svaki zločin vrišti, a ovoliki zločin traži da vrišti čitav svijet; ili da plače, jer su nestali mnogi, među njima 20.000 djece, koji nisu mogli da se raduju svom djetinjstvu i umrli su u paklenim mukama.
Prema njegovim riječima Jasenovac je mjesto našeg najvećeg stradanja, ali i postojanja i dodao da su nas ovdje skupljali da nas unište, a da ćemo se skupljati da živimo i da više nikada ne dozvolimo da nas ubijaju.
O obimu zločina govori činjenica da se i 70 godina od proboja zatočenika obavljaju istraživanja, identifikuju žrtve, jer hiljade porodica ne postoje na spiskovima, a na nama je da ne dozvolimo da se zaborave.
"Ne smijemo i nećemo da dozvolimo da nas ponižavaju govoreći kako mnogi koji su ubijeni u stvari nisu ni živjeli. Sukobe 90-tih nemoguće je razumjeti bez shvatanja značenja reči Jasenovac, dubine bola i patnje srpskog naroda, kolektivnog straha od istrebljenja zapadno od rijeke Drine. Naše sjećanje nije matematičko ni političko, već ljudsko, zasnovano na iskonskoj potrebi da se saosjeća sa onima nad kojima se vrši nasilje, posebno ovako strašno", poručio je Vučić.
On je istakao da Jasenovac i njegove bezbrojne žrtve ne smiju da razdvajaju buduće generacije.
Jasenovac mora da postane mjesto zajedničkog okupljanja, sjećanja, učenja i suočavanja sa prošlošću, molitve i praštanja, podvukao je on.
Mržnja koja je gradila Jasenovac i Gradinu je strašna, tuga koju izaziva je strašna, a čak i oprostiti ovde je strašno - moramo i možemo, ali je strašno.
"Stoga ovdje možemo samo dvije stvari ovdje da uradimo. Prva je pognemo glavu, da je spustimo u položaj onih koji je nisu spuštali ni pred klanje, da odamo počast i pokažemo da se sami kajemo pred svakim zločinom koji je počinila naša vrsta, koja se zove čovjek, ponekad bez ikakvog razloga, a poslije da podignemo glavu visoko i kažemo: vi krvnici ste uradili svoj posao, ali slabo, mi smo opstali i živimo. Živi Srbija, živi Srpska”, naglasio je Vučić.
"Evo nas sa obe strane Drine i nemamo namjeru da odemo bilo gdje, nemamo namjeru da se sklonimo. Nikada nećemo da nestanemo. Mi smo Srbi gdje god da živimo i šta god drugi da nam rade. Mi smo baš oni Srbi koji hoće i mogu da budu veliki narod. I ne trebaju nam nove teritorije, ne treba nam promjena granica na Balkanu, poštujemo sve druge, poštujemo Bosnu, poštujemo Hrvatsku, nikakav rat nećemo. Podićićemo sebe na svome. Izgradićemo i zaposlićemo. Stvorićemo i to što stvorimo biće toliko veliko koliko smo i mi veliki", podvukao je on.
Koliko je za vrijeme Drugog svjetskog rata Jasenovac bio svojevrsni ponor ljudske vrste, kako je nastavio Vučić, na nama je da taj ponor premostimo istinskim i iskrenim praštanjem, i pruženom rukom pomirenja savremenih generacija svih ovdašnjih naroda.
To je, prema njegovim riječima, potez koji zahtijeva svijest i odgovornost za budućnost, a iznad svega hrabar potez koji moramo učiniti svi zajedno.
"Danas nedaleko od Okamenjenog cvijeta u Jasenovcu jasno kažemo: Ne pristajemo na smrt, čuvaćemo svoju srpsku otadžbinu, borićemo se za život bez želje da se ikada svetimo ali bez namjere da ikada zaboravimo. Na to nas niko ne može natjerati. Mali je taj vaš zločinački posao koliko su naše glave visoko i Srbija i Srpska velike, ne teritorijalno već duhovno, ne da bi nekoga napadale, već da bi prkosno opstajale i snažno napredovale. Na današnji dan kažemo ponosno i uzdignuta čela: Živjela Srpska, živjela Srbija, sloboda i vječna slava onima koji su tu slobodu ovdje napravili i nama u je amanet ostavili", zaključio je Vučić u svom govoru.
Linta: Da se ne zaboravi!
Dan sjećanja na žrtve holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svjetskom ratu koji se danas obilježava u spomen području Donja Gradina prilika je da se prizna da nije dovoljno učinjeno da se ogromne žrtve našeg naroda zaštite od zaborava, rekao je danas predsjednik Koalicije udruženja izbeglica Miodrag Linta.
"Zbog takvog odnosa nismo bili u mogućnosti da utičemo na međunarodnu javnost da bolje shvati uzroke građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina, kada je srpski narod opet bio najveći stradalnik", kaže Linta.
On snažno podržava ideju o podizanju Memorijalnog centra srpskim žrtvama genocida u 20. vijeku po uzoru na Jad Vašem u Jerusalimu, saopšteno je iz Koalicije udruženja izbjeglica.
Kako je navedeno, ciljevi Memorijalnog centra bili bi da se prikupljaju imena žrtava, fotografije i dokumenta o genocidu, izjave i snimci svedočenja preživelih i njihovih potomaka, da se čuva sjećanje na žrtve genocida kroz održavanje redovnih komemoracija, da se organizuju naučna istraživanja, seminari, simpozijumi i međunarodne konferencije.
Memorijalni centar bi u svom sastavu trebalo, između ostalog, da ima naučni institut, muzej, stalne postavke, biblioteku, arhiv, izdavačku kuću i edukativni centar i tako bi Srbija na zvaničan način odala spomen svojim žrtvama i prestala da bude jedna od retkih zemalja u Evropi koja nema svoj Memorijalni centar, zaključuje se u saopštenju.
