Ukoliko se ne obezbijedi oko dva miliona KM, nekadašnji ponos Banjaluke i simbol antifašizma koji propada u tišini uskoro će postati hrpa kamenja. U SUBNOR-u kažu da im to niko nije zvanično potvrdio, ali "da vide šta se dešava".
"Nezvanično nam je rečeno da za rekonstrukciju treba milion i po do dva miliona KM. Niti znamo ko je to procijenio, ni ko će da obezbijedi novac, jer smo iz ove priče odavno isključeni", rekao je za "Euro Blic" predsjednik banjalučkog SUBNOR-a Rade Đajić.
Dodaje da je sramota za Banjaluku, RS i BiH što spomenik oslobodiocima još jedan Dan pobjede dočekuje kao zapuštena ruševina.
Upravo je SUBNOR 1961.na brdu koje se tada zvalo Šehitluci podigao monument u čast poginulim krajiškim partizanima. Godinama je bio obavezna destinacija đačkih ekskurzija iz cijele SFRJ i visokih delegacija koja su pohodile Banjaluku, start i relija i biciklističkih trka, te kultno mjesto za časove istorije na otvorenom.
Danas nadležni turistima preporučuju da spomenik zaobiđu u širokom luku.
"Bili smo ponosni da možemo da ga uvrstimo u turističku ponudu, ali spomenik je, nažalost, u takvom stanju da predstavlja prijetnju po bezbjednost posjetilaca", kaže Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka.
Čim je podignut, bilo je jasno da će monument biti skup i problematičan za održavanje jer je izgrađen od bijelog bračkog kamena koji ne podnosi ovdašnju klimu. Osamdesetih je urađena temeljita rekonstrukcija, ali je samo privremeno zaustavila propadanje.
Poslije rata partizanski spomenik je potpuno zapušten. Tek prije dvije godine uvršten je na listu nacionalih spomenika BiH, ali u stvarnom životu ništa se nije promijenilo. Nastavljena su dugogodišnja prepucavanja na temu ko je nadležan da plati restauraciju. Zavod za očuvanje spomenika RS ili Grad Banjaluka.
Prema procjeni iz registra gradskih spomenika, samo za čišćenje i košenje trave treba 5.000 KM godišnje. U gradskom budžetu planirano je 50.000 KM za održavanje svih 55 spomenika od interesa za grad.
Spomenik je djelo Antona Augustinčića, jednog od najčuvenijih jugoslovenskih vajara 20. vijeka.
Dodaje da je sramota za Banjaluku, RS i BiH što spomenik oslobodiocima još jedan Dan pobjede dočekuje kao zapuštena ruševina.
Upravo je SUBNOR 1961.na brdu koje se tada zvalo Šehitluci podigao monument u čast poginulim krajiškim partizanima. Godinama je bio obavezna destinacija đačkih ekskurzija iz cijele SFRJ i visokih delegacija koja su pohodile Banjaluku, start i relija i biciklističkih trka, te kultno mjesto za časove istorije na otvorenom.
Danas nadležni turistima preporučuju da spomenik zaobiđu u širokom luku.
"Bili smo ponosni da možemo da ga uvrstimo u turističku ponudu, ali spomenik je, nažalost, u takvom stanju da predstavlja prijetnju po bezbjednost posjetilaca", kaže Ostoja Barašin, direktor Turističke organizacije grada Banjaluka.
Čim je podignut, bilo je jasno da će monument biti skup i problematičan za održavanje jer je izgrađen od bijelog bračkog kamena koji ne podnosi ovdašnju klimu. Osamdesetih je urađena temeljita rekonstrukcija, ali je samo privremeno zaustavila propadanje.
Poslije rata partizanski spomenik je potpuno zapušten. Tek prije dvije godine uvršten je na listu nacionalih spomenika BiH, ali u stvarnom životu ništa se nije promijenilo. Nastavljena su dugogodišnja prepucavanja na temu ko je nadležan da plati restauraciju. Zavod za očuvanje spomenika RS ili Grad Banjaluka.
Prema procjeni iz registra gradskih spomenika, samo za čišćenje i košenje trave treba 5.000 KM godišnje. U gradskom budžetu planirano je 50.000 KM za održavanje svih 55 spomenika od interesa za grad.
Spomenik je djelo Antona Augustinčića, jednog od najčuvenijih jugoslovenskih vajara 20. vijeka.
