Kako preživjeti skupu jesen pitanje je koje ovih dana muči većinu građana, jer prosječna plata pokriva svega 45 odsto sindikalne potrošačke korpe u iznosu od 1.844 KM! A, nije malo onih koji primaju znatno ispod prosjeka.
Dakle, da bi podmirili osnovne životne troškove u porodici bar dva člana moraju da budu zaposlena, u protivnom jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Nabavka drva za ogrev, priprema djece za školu, krediti i računi, stavke su koje, uz troškove potrošačke korpe, dodatno ugrožavaju ionako slabe kućne budžete većine građana RS, pišu "Večernje novosti".
Istraživanje Pokreta potrošača RS je pokazalo da više od 70 odsto građana nije u stanju da podmiri osnovne troškove života, a kamoli da izmiruje redovno režije koje, u prosjeku, za četvoročlanu porodicu iznose od 300 do 350 maraka, što je gotovo polovina prosječne plate.
Zaposlenima, recimo u građevini, plata od 519 maraka pokriva samo 28 odsto sindikalne potrošačke
korpe! Prosvetarima, sa zaradom od 859 KM, je za pokrivanje ovih troškova potrebna duplo veća plata.
"Nepodnošljiva je situacija za mnoge građane koji imaju primanja oko 500 KM, a mjesečni troškovi režija iznose i do 350 KM", rekao je generalni sekretar Pokreta potrošača RS Dragovan Petrović.
Porodica u BiH bi, tvrde ekonomisti, morala da ima primanja od oko 1.800 KM da bi mogla da izmiri sve troškove života, i to sa maksimalnim uštedama.
Banjalučki konobar Rade Trbić kaže da mu mjesečna zarada od 700 KM nije ni približno dovoljna za podmirenje svih životnih potreba.
"Za nabavku drva za ogrev sam potrošio 600 KM, mjesečna rata za kredit iznosi 214 KM, a za kupovinu knjiga i odjeće djeci za školu potrebno mi je 500 KM. Ni sam ne znam kako ću to sve da isplaćam", kaže Trbić.
Roditeljima u Srpskoj za nabavku školske opreme, udžbenika, odjeće i obuće, za dvoje djece potrebno je od 700 do 1.000 maraka.
Prvi septembar, dan kada će osnovci sesti u klupe u novoj školskoj godini, blizu je, a mnogi roditelji suočeni su sa besparicom i muči ih pitanje kako na vreme da obezbjede sve stvari potrebne za njihove školarce.
Sanja Račić, trgovac iz Banjaluke i majka dvoje djece, kaže da sa mjesečnim primanjima od 500 maraka ne može da kupi sve potrebne stvari djeci za školu.
"Set knjiga košta oko 120 KM. Moja plata nije dovoljna, ali, na sreću, muž je zaposlen, pa nekako uspjevamo da djeci pružimo sve što im je potrebno za školu", kaže ona.
Mnogi penzioneri se žale da sa primanjima od 200 KM ne mogu čak ni da redovno kupuju lijekove, a kamoli da plaćaju režije.
"Živim od penzije od 250 maraka. Lijekovi koštaju 30, režije 90, tako da mi za hranu i ostale potrebe ostane nešto više od 100 KM mjesečno", kaže banjalučki penzioner Simo Vukić.