''Stvoreni su uslovi da konačno dobijemo svoj krov nad glavom i da patnje prestanu'', kaže Radomir Kuzmić iz naselja Česma u Banjaluci.
Nakon nekoliko pokušaja deložacije, čak i trenutaka ekstremne borbe "pomoću plinske boce i upaljača", na pomolu je konačno rješenje problema porodice Kuzmić iz banjalučkog naselja Česma. Porodica se jutros dobrovoljno iselila iz kuće u kojoj su živjeli godinama, jer su uz pomoć donacije iz kabineta predsjednika RS kupili zemljište gdje će ministarstvo za izbjegla i raseljena lica moći da im sagradi kuću.
''Iz kabineta predsjednika uplaćeno je 25.000 KM i kupljen je plac ovde u blizini kuće gdje smo živjeli. Tako su ispunjeni uslovi da ministarstvo sagradi novu kuću'', rekao je Kuzmić za Mondo jutros u Česmi.
Kuzmići su imovinu u Slavonskom Kobašu 1992. godine mijenjali sa porodicom Budiša iz Banjaluke. Porodica Budiša 2003. godine zatražila je poništavanje ugovora o zamjeni nekretnina, što je Osnovni sud u Banjaluci prihvatio, a Okružni potvrdio.
Radomir Kuzmić se nije mirio s ovakvom ''pravdom'' jer u Slavonski Kobaš odakle je otišao, zbog devastirane imovine, nije imao gdje da se vrati. Godinama je uspijevao da se odupre, prije svega svojom upornošću i uz pomoć komšija i prijatelja koji su svaki put dočekivali i ispraćali organe vlasti koji su pokušavali da deložiraju Kuzmiće.
''Da nije bilo te moje upornosti sumnjam da bismo se izborili. Jednostavno, nisam mogao dozvoliti niti sam mogao podnijeti da me sud istjera na ulicu, da nemam obezbjeđen krov nad glavom. Po međunarodnim i domaćim zakonima o ljudskim pravima to je jedno od elementarnih prava - pravo na vlastiti krov nad glavom'', kaže Kuzmić.
Prilikom dva posljednja pokušaja deložacije, u martu ove i avgustu prošle godine, kada se pojavila sudska policija, Kuzmić je na terasu kuće u kojoj je živio iznio plinsku bocu i prijetio da će se raznijeti. To se, kaže on, događa kada čovjek više nema izbora.
''Do sada nisam imao nikakve garancije da ću imati krov nad glavom i iz tog razloga sam se u prošlim deložacijama odlučivao i bio spreman i na ličnu žrtvu, da ne dozvolim da me izbace na ulicu. S obzirom na negativna iskustva pojedinih porodica koje su prije mene imali iste probleme, a i dan danas se pretumbavaju po kolektivnim smještajima''.
Da bi se stvari pomjerile ka rješenju bili su potrebni višednevni protesti pred ''konačnom instancom'' za sve probleme u Republici Srpskoj - Palatom predsjednika. Prije toga u Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske obećana mu je pomoć u izgradnji porodične kuće u okviru međunarodnog programa trajnog stambenog zbrinjavanja izbjeglih i raseljenih lica, ali je uslov dio da ima svoj komad zemljišta.
''Pred Palatom sam u četiri navrata izlazio sa transparentom, a posljednji put u maju mjesecu proljetos. Osamnesti dan je izašao gospodin Dragičević, savjetnik predsjednika RS i on mi je tada obećao da će mi pomoći u nabavci komada zemlje, što je bilo neophodno kako bi ministarstvo moglo da uradi svoj dio posla'', rekao nam je Radomir Kuzmić, kojem je nakon svega vidno laknulo.
Godine borbe i trošenja živaca su prošle, a ogorčenje prema postupku suda je i dalje tu, ali se Kuzmići sada bar raduju gradnji nove kuće koja bi prema najavama trebalo da počne naredne građevinske sezone.