IZ ARHIVE: Desetogodišnjica oslobođenja Banjaluke

"Banjalučke novine" 22. aprila 1955. posvetile su cijelo izdanje 10. godišnjici oslobođenja Banjaluke. Pročitajte kako je Tito "sa fesom na glavi" boravio u okupiranoj Banjaluci i kako je vr'ovac sa Manjače zarobio Hilerovog generala...

Zanimljivo je podsjetiti se kako su mediji pisali o Banjaluci, na ovaj dan, prije više od šest decenija...

"Banjalučke novine" (preteča "Glasa Srpske") 22. aprila 1955. godine cijelo svoje izdanje posvetile su Danu grada, gdje su navedeni veliki poslijeratni uspjesi Banjaluke. List piše da je u samo 10 godina izgrađeno čak 307 novih zgrada i 793 stana, sagrađene su velike fabrike, a ostvareni su i zapaženi sportski uspjesi... Povodom Dana grada te godine organizovane su i brojne kulturne i sportske manifestacije.

Izdanje obiluje i interesantnim tekstovima u kojima možemo pročitati, na primjer, kako je Tito kao ilegalac boravio u okupiranoj Banjaluci i kako je planinac sa Manjače u Budžaku 1944. zarobio Hitlerovog generala.

U ovim novinama čitamo da je Banjaluka u partizanskim redovima dala čak 6.000 boraca, od njih dvadeset narodnih heroja, a da je tokom rata poginulo 600 banjalučkih partizana i 330 građana u logorima.

Zgode i nezgode druga Tita u Banjaluci

U veoma interesantnom tekstu Zagorke Zage Umićević ova bivša ilegalka opisuje kako je, maskirana u muslimanku, pod zarom, u "neoslobođenoj Banjaluci" 1941. i 1942. godine sakupljala pomoć za partizane. Ujedno opisuje i susrete sa Titom u Banjaluci pod okupacijom.

"Stigla sam u Banjaluku jula 1941. godine. Ustaše su žigosali i progonili Jevreje koji su morali nositi vidne oznake", piše Zaga Umićević. Ona navodi da su Srbi masovno hapšeni i odvođeni u ustaške logore, ali da se ipak nigdje nije moglo vidjeti ni osjetiti da se građanstvo Banjaluke solidariše sa ovim zlodjelima.

"Slušala sam čestite Hrvate i Muslimane koji su govorili da vlast osnovana na ovakvoj sili i bezakonju ne može biti dovijeka. U gradu se pristupilo stvaranju aktiva po kvartovima i ulicama, osnivanju odbora za prikupljanje narodne pomoći. Može se slobodno reći da nije bilo ulice gdje nismo imali svoje uporište..."

Naročito interesantno je njeno svjedočenje o boravku Josipa Broza Tita, odnosno "druga Starog" u okupiranoj Banjaluci 1941. godine.

"Kao ilegalac pod tuđim imenom, on je brzim odlučnim koracima stigao svugdje na svaki važniji sastanak, na svako mjesto gdje je pripremana bilo kakva značajnija akcija za pomoć tek stvorenim grupama i odredima u Bosanskoj Krajini... Ja se sjećam kako je jednom prilikom dajući mi neka uputstva za rad išao sa mnom u fesu, preko čitavog grada i odriješito i kratko govorio mi šta sve treba učiniti.

Jednog dana u septembru 1941. godine vršeći neki svoj posao u gradu malo je falilo da ga ustaše ne uhvate. Ustaše su znajući da je on u gradu raspisali velike nagrade za onoga ko ga prijavi i uhvati. Tom prilikom bilo je pucanja u njega. On je preskakao preko plotova, lomio ih i umakao im..."

Zaga Umićević navodi da je za desetak mjeseci dok je bila u gradu u partizane otišlo nekoliko stotina ljudi, većinom omladine.

"U maju mjesecu se pokazalo da više ni pod zarom ne mogu ostati u Banjaluci. Drugovi su jednog dana preko veze kojom su otišle stotine ljudi, paketa i pisama javili da i je treba da napustim grad i pređem u partizane", piše revolucionarka Zaga.

Bliski susret vr'ovca sa Manjače i Hitlerovog generala

U tekstu "Posljednje putovanje generala Devica kroz Banjaluku" Dimitrije Bajalica se sjeća hapšenja generala Devica, komandanta 69. njemačke divizije i zapovjednika odbrane Banjaluke, koga je u septembru 1944. godine u nekoj živici u Budžaku pronašao partizan, neimenovani "planinac" sa Manjače i sproveo do štaba na Laušu.

Autor piše da je hitlerov general Devic, kada je izvučen iz trnjaka bio "pocjepaniji nego ma koji kresač živice kojega sam do tada vidio", a u nastavku opisuje i izgled partizana koji ga je zarobio...

"Bio je to partizan, onaj naš borac sa Manjače, sa prevrnutim kožunom čija ulijepljena vuna pada preko koljena i sa nekom ćelepušom na glavi. Golobrad i musav. Prljava vuna na kožunu i oputnjaši neki na nogama. Baš kao da je juče od trnja i ovaca krenuo u borbu. A puška njegova, ona dugačka, starofrancuska, 'ostraguša'. Sasvim prikladna uz kožun..."

U nastavku Bajalica opisuje put partizanskog borca i njemačkog generala od Budžaka do Lauša, navodeći da je kada su stigli u štab Nijemac ljutito progunđao "kaput, kaput" i skljokao se, dok je partizan samo rekao:

"Doćerao sam ovoga. Našao sam ga u trnjaku". To je rekao i otišao...

Veliki poslijeratni uspjesi grada

U nastavku "Banjalučke novine" pišu o velikom industrijskom razvoj koji je grad doživio za 10 godina, navodeći nejveće banjalučke fabrike - preduzeće drvne industrije "Vrbas", građevinska preduzeća "Krajina" i "Pavo Radan", Tvornicu obuće, Jelšingrad, Rudi Čajavec...

"Prije rata u Banjaluci nije uopšte bilo industrije obuće. Postojale su uglavnom zanatske obućarske radionice... Danas se proizvodnja popela na 600 pari obuće dnevno. U skoroj budućnosti predviđa se daljnje proširenje tvornice tako da će se proizvodnja popeti najprije na 800 pari, a poslije i 1.200 pari obuće dnevno", piše list o banjalučkoj Tvornici obuće.

"Banjalučke novine" navode i da je za 10 godina izgrađeno 48.182 kvadratna metra puteva, od toga 36.822 metra asvaltiranih površina, izgrađeno je vodovodne i kanalizacione mreže u dužini oko osam kilometara, zasađeno je 835 sadnica u drvoredima i izgrađeno sedam novih parkova.

U sportu najbolji - rukometaši Borca

U nastavku teksta iz 1955. godine "Banjalučke novine" navode sportske uspjehe klubova iz Grada na Vrbasu. Na prvom mjestu navedeni su uspjesi rukometaša, odnosno tadašnjeg kluba Željezničar iz Banjaluke (koji je nakon dvije godine preimenovan u Borac).

"Čini sa da ni jedan sport kao rukomet nije tako brzo prodirao među banjalučku omladinu i brzo postao tako kvalitetan. Tek 1949. godina označava početak rukometnog sporta u Banjaluci, a već 1951. godine rukometaši Željezničara osvajaju prvo mjesto u jesenjem dijelu prvenstva BiH ispred veoma jakih ekipa Sarajeva i Tuzle.

Prošle godine muška seniorska ekipa Borca u sastavu Gvozdić, Huseđinović, Lovrić, Kantar, Pantić, Rački, Ljupša, Prohaska, Perović, Friganović i Zaimović - iako nedovoljno pripremljena, osvojila je naziv prvaka Republike. Neočekivano, ali zasluženo. Rukometaši ne znaju za sistematski rad. Trenira se kampanjski, obično pred kakvo prvenstvo - koja su veoma rijetka", navodi list.

U nastavku se piše o uspjesima biciklista BSK-a, koji su prethodne godine osvojili ekipno i pojedinačno prvenstvo BiH, omladinkama Društva tjelesnog vaspitanja Partizan koje su na prvim Partizanskim igrama BiH u Sarajevu osvojile u vježbanju na spravama prvo mjesto, uspjehu košarkaša Borca koji su 1953. osvojili republičko prvenstvo, uspjehu banjalučkih strijelaca koji su 1953. godine osvojili prvo mjesto u ekipnom takmičenju u BiH (sa dva najbolje plasirana člana - Đemilom Haznadarom i Asimom Kovačevićem), kao i o uspjehu banjalučkih stonotenisera koji su 1951. godine na republičkom u Tuzli zauzeli sva prva mjesta u pojedinačnom i ekipnom prvenstvu. Pomenuti su i kajakaši banjalukog "Vrbasa" koji su 1953. postigli veliki uspjeh osvojivši naslov ekipnog prvaka republike.

Ipak, na kraju je najviše prostora posvećeno fudbalerima Borca.

"U najprivlačnijoj i najbrojnijoj grani sporta - nogometu, Banjalučani poslije oslobođenja teško su prodrli u vrh. U momentu kad se očekivao najveći uspjeh, osvajanje prvenstva republike ili odlazak u Saveznu ligu, zbog raznih okolnosti 'završnica' nije bila uspješna", navodi list, uz podsjećanje da je Borac dva puta ipak osvojio republičko prvenstvo - 1951. i 1953. godine, nakon čega su uspjeli da uđu u drugu saveznu ligu.

Svečanosti i narodna veselja u čitavom gradu

List navodi da je centralna proslava povodom Dana grada počela prethodno veče svečanom akademijom u Domu kulture, a za 22. april "slobodarska Banjaluka odaće počast palim borcima polaganjem vijenaca". Za Dan grada predviđene su i izložbe, parada pionira, izviđača i "fiskulturnika", kao i takmičenja u raznim disciplinama - odbojci, malom i velikom rukometu, šahu, stonom tenisu i fudbalu. Između ostalog, zakazano je i gostovanje fudbalskog kluba "Bosna" iz Sarajeva.

Održaće se i brojne kulturne manifestacije, priredbe i predstave, kao i projekcije filmova u Domu Kulture i Domu JNA, dok će orkestar Vojne glazbe izvesti koncert u centru grada, navodi list.

Zadnjih nekoliko stranica "Banjalučkih novina" posvećeno je čestitkama povodom Dana grada, a među njima i preduzeća Rudi Čajavec, građevinskog preduzeće Krajina, Rudnika Mrkog uglja Banjaluka, Narodnog pozorišta i Uprave klaonice.

Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu