U pedesetak zemalja nošenje maski obavezno je svuda u javnosti, druge države zahtijevaju od stanovnika da ih nose samo u određenim zonama, a u nekim zemljama postoji tek preporuka za njihovo nošenje, ali ne i obaveza.
U Republici Srpskoj nošenje maske je obavezno u otvorenom i zavorenom prostoru. Naši epidemiolozi smatraju da je za sprečavanje širanja virusa ključno održavanje fizičke distance i nošenje zaštitne opreme, posebno maski.
"Masku treba nositi uvijek, kada god imamo priliku i kada smo u kontaktu sa drugim ljudima, čak i napolju jer i tu postoji rizik od zaraze. Nošenjem maske sprečavamo da se kapljice koje izlaze iz usta šire u okolinu kada kijamo i kašljemo, govorimo glasno, pjevamo i slično," preporučila je nedavno Jela Aćimović, epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo RS.
U svijetu situacija varira. Maske su negdje obavezne, negdje nisu, a svuda vlada nestašica.
Austrijanci nose maske i u prodavnicama i u javnom prevozu, dok su francuske vlasti samo preporučile stanovništvu da ih koristi, a i to je izazvalo njihovu nestašicu.
U američkom gradu Stilvoteru, u savezoj državi Oklahoma, gradonačelnik je morao da odustane od naredbe da građani nose maske u prodavnicama, jer su kupci doživjeli to kao napad na svoju slobodu i počeli da prijete prodavačima.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima izlazak bez maske na ulicu kažnjava se sa 200 dolara, a u Čadu sa 15 dana zatvora.
Kina je proizvodila 50 odsto globalnih potreba za hirurškim maskama, a kad su postale jasnije razmjere zaraze od virusa korona odlučila je da se, prije svega, pobrine za svoje građane, navode iz francuske firme za zaštitnu opremu "Delta plus".
Potražnja za makskama je tolika da je došlo do nestašice - od Italije preko Španije do Egipta.
Nošenje maske postalo je uobičajeno u većem dijelu istočne Azije još od epidemije SARS-a 2002. i 2003.godine. Maska je postala svakodnevni predmet.
U Japanu je nošenje maski poput hirurških uobičajeno tokom zime i u proljeće kao zaštita od zaraze za sebe i druge.
U Evropi su maske rijetke i stanovištvo nema naviku da ih nosi - to se vidi i po tome što ih mnogi Evropljani nose na neobičan način, ispod brade ili sa otkrivenim nosom.
Posebnu nedisciplinu pokazuju neke azijske zemlje - u Iraku se događa da kupci koji izlaze iz prodavnice svoje maske daju onima koji se tek spremaju ući.
Veliki problem su cijene maski, napominju agencije.
Južnoafričke firme "Sikuro sejfti" i "Ksenoks saplajs" morale su objašnjavati tamošnjim tržišnim regulatorima zbog čega su podigli cijene za čak hiljadu odsto.
Rast cijena izazvao je pojavu falsifikovanih maski na tržištu, ali i krađe iz bolničkih zaliha.
Francuska država odredila je da maksimalna cijena maske može biti 95 centi, a kod Italijana ta cifra je 50 centi.
Marokanski kralj odobrio je posebne subvencije pa ih u toj zemlji prodaju za samo osam centi.
U Izraelu je vlast morala da interveniše da bi cijene maski spustila za dvije trećine.
Visoke cijene natjerale su mnoge države na kućne izrade maski od raznih materijala.
Mnoge zemlje ne znaju šta da rade sa iskorištenim maskama. LJudi ih često bacaju zajedno sa kućnim smećem.
Francuska kompanija za recikliranje "Siteo Frans" savjetuje da se maske i rukavice odlažu u čvrste plastične vrećice.
One trebaju biti dobro zatvorene, ostavljene preko noći i tek onda bačene u kante za smeće. Nadležne službe bi ih potom trebale odnijeti na spaljivanje.
