Institutu za nestala lica BiH prijavljeno je još petoro mještana Skelana nestalih u proteklom ratu.
Među njima su dvije starice i jedan šesnaestogodišnji dječak, rekao je Srni Milomir Trifunović, član Opštinske organizacije za poginule i nestale borce i civile.
On navodi da se traga za Vidosavom Trifunović za koju zna da je zarobljena nestala između sela Kostolomac i Srebrenice, Milenkom Lukićem iz sela Žabokvice - Savići, Dobrinom Živanović i njenim djeverom Bogdanom Živanovićem iz sela Stublovi u Mjesnoj zajednici Toplica, te za šesnaestogodišnjim dječakom iz Kušića.
"Za njega je poznato da je zarobljen i odveden, a da su njegovi otac, majka i sestra ubijeni. Njegov otac nabijen je na ražanj pred kućom. Jedino je preživio desetogodišnji brat", priča Trifunović i dodaje da se nikada neće saznati gdje se nalaze posmrtni ostaci nestalih, "dok svjedoci ne ispričaju".
Trifunović je napomenuo da postoji jedan broj porodica koje su pobijene i koje niko ne traži, što je jedan od problema, jer se nikada neće saznati istina koliko je ljudi nastradalo.
U Skelanima i u okolnim selima nema srpske kuće iz koje neko nije poginuo. Svaka crkva na tom području zapaljena je od aprila 1992. godine do 16. januara 1993. godine kada je izvedena posljednja ofanziva pripadnika nekadašnje Armije BiH na žene, djecu i starce u Skelanima. Svim napadima komandovao je Naser Orić.
Trifunović priča da su Orićevi vojnici u posljednjoj ofanzivi pobili nekoliko desetina Srba na mostu prema Srbiji, gdje su bježali da spasu goli život. Svi su, naglašava, pobijeni snajperima.
"Srbi su ubijani na kućnom pragu po selima koja su muslimanske snage okružili brojnim snagama. Iza vojske išli su civili, među kojima i žene, koji su pljačkali srpsku imovinu, a potom je spalili", rekao je Trifunović.
Prema njegovim riječima, poslije 20. januara 1993. godine učestvovao je u sakupljnju pobijenih i masakriranih Srba da bi ih dostojno sahranili.
"Nalazili smo ubijene maljem, sa odsječenim rukama i nogama, rasporenim stomacima, složene na gomilu i spaljene", priča Trifunović i dodaje da su svi ti i drugi zločini dokumentovani, ali da ovi dokazi nigdje nisu upotrijebljeni da bi zločinci na Srbima bili osuđeni.
Orićevi vojnici spalili su sela Kostolomci, Božići, Klekovići, Blaženovići, Kolari, Mošići, Zečevići, Kušići, Maltaši, Savići, Stajčići, Stublovi, Pribidoli, Arapovići, Zaspa, Visočnik, dio srpskih Skelana, Liješće, Josipovići, Mostajinci, Lazići, Bujakovići....
U selu Brežani, napominje Trifunović, 1992. godine dogodio se stravičan pokolj kada je u jednom danu pobijeno više od 30 mještana, a slična sudbina zadesila je i Ratkoviće. Oba sela sravnjena su sa zemljom.
Srbe koje nisu pobili, napiminje Trifunović, muslimanske snage odvele su u zarobljeništvo, a oni koji su se vratili, više nisu bili ljudi koji su odvedeni.
"Danas bivši logoraši prepoznaju svoje mučitelje, prijavljuju ih policiji, ali su i dalje na slobodi", navodi on.
Trifunović je naveo da je velika nepravda to što niko od Bošnjaka nije odgovarao za zločine počinjene nad srpskim narodom u ovom dijelu Podrinja, posebno prema nevinim žrtvama.
"Onda treba osloboditi i osuđene Srbe, jer zbog čega jedna strana da odgovara, dok se na drugoj ne traže krivci, a bio je građanski rat. Napadali su iz zaštićene zone i ubijali nedužne civile. Te srpske žrtve niko pominje, što je žalosno", zaključio je Trifunović.
Centralni spomenik poginulim borcima i civilima, koji dominira Skelanima, napravljen je u centru ovog malog mjesta pored rijeke Drine, a sada je u toku izrada spomen-ploča po selima.
(Srna)