Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković ocijenio je za Mondo da su rezultati nedjeljnih izbora u Srpskoj veliko iznenađenje i za najbolje poznavaoce političkih prilika.
Po njemu, i najveći optimisti u SNSD-u i najveći pesimisti u Savezu za promjene ostali su zatečeni rezultatima.
“Bilo je to sinoć očigledno i u Dodikovoj euforiji i u Bosićevoj kapitulaciji”, kaže Vuković.
On objašnjava da se u prvom trenutku činilo da će izlaznost veća od očekivane ići u prilog SZP-u, ne samo zato što takve tendencije uvijek idu u korist opozicije, već i što su u poređenju sa prošlonedjeljnim referendumom djelovali kao da je biračima više stalo do partijskih nego nacionalnih dometa, ali da se sa prvim objavljenim podacima pokazalo sasvim suprotno.
“Politički procesi ipak nisu izašli iz konteksta, birači nisu razdvojili lokalne od opštih interesa. Neodlučna podrška referendumu, pokušaj da se najteži trenutak za Republiku Srpsku i srpski narod u BiH, protiv kojeg se bošnjački nacionalizam, ojačan podrškom zapadnih diplomata i zloupotrebom zajedničkih institucija, prikaže kao lični sukob Dodika i Izetbegovića, pridruživanje sarajevskom horskom linčovanju lidera SNSD-a i predsjednika Srpske, skupo je koštao SZP”, tvrdi Vuković.
On dodaje da to ne znači da se Dodik nije kockao sa ličnom i nacionalnom sudbinom, a pogotovo ne da je njegova partija radila mudro i ispravno, a naročito ne da je građanima RS potpuno jasno o čemu se ovdje radi.
“Ali, potvrdilo se da bezidejna i malokrvna opozicija, bez jasnog otklona prema bošnjačkom ekstremizmu koji ugrožava mir u BiH, ali i njen dejtonski temelj i multietničku strukturu, nije mogla da se oslanja samo na nezadovoljstvo građana socijalnim problemima, osjetljivošću na kriminal, korupciju, nepotizam, javašluk”, kaže Vuković.
U osvrtu na mogućnost velikih turbulencija u SZP-u nakon izbornog debakla, Vuković kaže da je za opstanak i razvoj Republike Srpske, njeno demokratsko sazrijevanje, važna jaka opozicija, ali opozicija koja ima jasnu ideju, strategiju, moralni i nacionalni kredibilitet, koja zna gdje je front borbe protiv samovolje vlasti i njenih slabosti, a gdje je front na kojem se brane javni interesi, nacionalni opstanak, zajedničko dobro.
“Opozicija će se sigurno naći pred izborom da li će krivicu da traži u režimu, a još gore narodu, ili će preispitati vlastita načela, katastrofalne poteze, odgovornost svojih lidera, ali i onih koji su im došaptavali savjete”, zaključuje Vuković.
