Da li je, incijativom da srpski član Predsjedništva BiH zakletvu polaže u Srpskoj, Milorad Dodik preksinoć praktično otvorio karte i obznanio da će se kandidovati za fotelju u Sarajevu i kakve posljedice će to da proizvede.
Kada je sredinom februara 2016. godine Milorad Dodik, gostujući u programu TV1, prvi put javno nagovijestio mogućnost da će biti kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH, bilo je sasvim jasno da mu je takav scenario na umu mnogo duže.
Informacija je, tvrde upućeni, u javnost plasirana na vrijeme, kako bi se opipao puls, isprovocirale reakcije, ali razmatrana je mnogo duže, najviše zbog ustavnog ograničenja od dva uzastopna mandata koje jedna ličnost može da provede na poziciji predsjednika Srpske. Okolnosti, međutim, nisu bile iste kao godinu dana poslije, a naročito ne kao danas. Prije svega, tog februara Dodikovo ime nije postojalo na američkoj crnoj listi. Druga važna okolnost jeste da je najava plasirana prije lokalnih izbora te godine, dakle u vremenu kada još važilo uvjerenje da su Savez za promjene i blok oko SNSD-a praktično u egalu što je bila posljedica rezultata posljednjih opštih izbora.
“Dođi 18. maja pa ću ti reći”, odgovorio je prije dvije večeri Dodik Snežani Mitrović sa N1 na pitanje da li će biti kandidat za člana Predsjedništva.
Time je otkrio da SNSD ni pred naredne izbore neće promijeniti praksu da imena kandidata obznani u drugoj polovini maja, a iz nastavka odgovora bilo je jasno da o mandatu u Sarajevu razmišlja mnogo konkretnije i jasnije nego prije dvije godine.
“Radno mjesto mi neće biti u Sarajevu. Može u Istočnom Sarajevu. Hipotetički. Ali mnoge stvari će se promijeniti, nisu korektne neke stvari, šta član Predsjedništva iz RS ima polagati zakletvu u BiH? Treba polagati zakletvu u RS. Samo u Republici Srpskoj, pa tamo je biran”, rekao je Dodik.
Dodikov savjetnik Aleksandar Vranješ rekao je Sputnjiku da prvo moramo da se strpimo da vidimo hoće li Dodik biti kandidat za člana Predsjedništva.
"Ako se na to odluči i ako pobjedi, imao bi pravo kao član kolektivnog šefa države da traži da se protokol njemu prilagođava. Na to Dodik ima apsolutno pravo. To je u potpunosti logično sa njegovim političkim stavovima, posebno kad znamo da je i Republika Srpska na udaru i on lično već godinama. I onda sad ispada da su oni nešto posebno iznenađeni zašto bi Dodik želio da na teritoriji Republike Srpske potpisuje zakletvu", rekao je Vranješ.
Predsjednik Srpske, dodaje Vranješ, želi da na neki način dâ veći značaj Republici Srpskoj u tom procesu.
"To je u potpunosti logično i siguran sam da, ako bi bio izabran, niko neće imati mogućnosti da mu oduzme to pravo jer će on na kraju krajeva postati legitimni predstavnik srpskog naroda i Republike Srpske u kolektivnom zajedničkom predsjedništvu", naveo je Vranješ.
Čaršijska priča ili realan scenario
Koliko god Dodikova kandidatura bila bitna po ambicije SNSD-a jer je jasno da on mora na svojim leđima da ponese najveći dio kampanje vlastite stranke, mnogima je i dalje teško da ga zamisle kao funkcionera organa koji u sebi ima naziv Bosna i Hercegovina. Otuda je banjalučka čaršija iskonstruisala priču, vodeći se tvrdnjama povjerljivih izvora uz dobru dozu maštovitosti, da će Dodik, ako pobijedi, i nakon što položi zakletvu Republici Srpskoj, dati otkaz Bosni i Hercegovini i vratiti se u Banjaluku da bude premijer.
Za to bi trebalo da se ispune još neki preduslovi. Prije svega, SNSD-ov kandidat bi morao da dobije u trci za predsjednika Srpske, a blok oko te stranke bi morao da ima većinu i u republičkom, i u bh. parlamentu. Dodik ovih dana pokazuje ogromnu dozu samouvjerenosti da će upravo takvi rezultati biti ostvareni, pa nije ni čudo što se ispredaju i scenariji poput ovog o napuštanju sarajevske fotelje.
Ima i drugačijih razmišljanja u kojima se u startu odbacuje mogućnost da Dodik, pa makar i par nedjelja, završi u Sarajevu.
“Dodik je najavio objavu kandidature 18. maja, ali je takođe rekao da su pripremljene izmjene ili novi Ustav RS, ali ni u jednom momentu nije rekao o kakvim izmjenama je riječ. Sklon sam uvjerenju da će Dodik do zadnjeg momenta pokušati da progura izmjene Ustava RS, a u njima i mogućnost da sebi obezbijedi još jedan mandat na mjestu predsjednika RS, posebno ako bi za donošenje novog Ustava vezao novi referendum gdje bi onda gotovo sigurno dobio većinsku podršku građana. I do sada je on bio sklon iznenađenjima, pa me ovo ne bi iznenadilo. U suprotnom, jedina moguća opcija preostaje mu kandidatura za člana Predsjedništva BiH. Bilo bi suviše rizično da obje direktne funkcije prepusti nekome drugome, pa bio taj i iz SNSD-a, jer je jedino u ličnu pobjedu potpuno siguran. To vidim kao ključni razlog njegove eventualne kandidature za Predsjedništvo BiH. Sa te pozicije bi osim dosadašnjeg kreiranja politike opstrukcije funkcionisanja BiH bio u ulozi direktnog izvršioca takve poltike. Isto tako bio bi u poziciji da sam pokrene dugo najavljivani proces povrata nadležnosti RS sa državnog nivoa, što će isto biti zanimljivo pratiti s obzirom na objektivne prepreke koje tako nešto čine gotovo nemogućim”, ocjenjuje za Mondo novinar BHRT-a Vladimir Šušak.
Da Dodik u Sarajevo može da ode samo da bi ojačao BiH ili je dodatno srušio iznutra bio je prvi zaključak dobro upućenih tumača političkih procesa čim je otvorena mogućnost njegove kandidature. Iz svih njegovih poteza i izjava nakon toga evidentno je da je u pitanju ova druga opcija. A ona bi bila primjenjena čak i ako bi se povukao sa pozicije u Predsjedništvu.
“Ne znam da li postoji način na koji bi više obesmislio i taj organ, a i samu državu”, kaže izvor našeg portala iz vrha vlasti Srpske.
Guske u magli
Među kandidatskim imenima mnogo više baulja opozicija. Iako su nagovijestili promjenu prakse najavljujući da će otkriti imena prije kraja 2017. godine, u Savezu za promjene i to su svrstali na dugačak spisak namjera koje nisu ostvarili. Rok je sada kraj januara, Dragan Čavić je otvoreno zaprijetio ozbiljnijim turbulencijama unutar SZP-a, ali na to se, naizgled, niko ne obazire.
“SZP je postao talac nesuglasica u najjačoj stranci te koalicije - SDS-u. Mislim da je to osnovni razlog zbog kog kandidature nisu objavljene i da u SDS-u više nisu sigurni da li mogu da vjeruju i vlastitim članovima s obzirom da su dobro uzdrmani učestalim odlascima istaknutih članova iz stranke i prelascima uglavnom u protivnički tabor. Ipak sve se to znalo i prije javnog istupa Dragana Čavića da će čak napustiti SZP ukoliko ne objave kandidate do Nove godine. Donekle je razumljiva Čavićeva frustracija, jer situacija u SDS-u traumatizuje ne samo koalicione partnere već i dio javnosti koja im je sklona što im se može obiti o glavu iako ima još dosta vremena do izbora. Ono što je sigurno kod SZP jeste kandidatura Mladena Ivanića i da će drugi kandidat biti iz SDS-a. Vjerujem da će Ivanić ponovo biti kandidat za člana Predsjedništva”,kaže Vladimir Šušak.
Nije nepoznato da u SZP postoje dvije struje. Jedna koja se zalaže da Ivanić bude kandidat za predsjednika, a druga, kojoj i on sam pripada, koja smatra bi trebalo da se ponovo oproba u trci za Predsjedništvo. Istovremeno, one razumnije strukture u SZP-u u nezvaničnim razgovorima reći će vam da samo Ivanić ima kakvu-takvu šansu da pobijedi kandidata SNSD-a u trci za predsjednika Srpske, te da nijedan drugi kandidat iz reda SZP-a uopšte nije favorit, a naročito ne neko ko dolazi sa istoka Srpske, a među njima su i Vukota Govedarica, i Mićo Mićić, i Mirko Šarović. Sa zapada jeste Dragan Mektić, ali on je više neka vrsta opasne plutajuće mine koja bi mogla da donese više štete nego koristi SZP-u.
