Porodice zarobljenih Srba u Libiji apeluju na državu da im izbavi najmilije. Misterija je kako su stigli do Tripolija usred haosa.
Otac jednog od zatočenih Srba Milorada Đunića (27) apelovao je na državu da učini sve kako bi mu vratila sina.
"U Libiju je otišao da radi kao građevinac jer ovde nije imao posla, a ponudili su mu dobru zaradu. Prvi put je otišao u inostranstvo da radi, želio je da zaradi nešto, da se poslije ženi, ali eto šta bi...
Javio se da je stigao, a poslije sedam dana smo se čuli još jednom i od tada nema ni glasa. Nisam znao šta je s njim sve dok nisam čuo da je zarobljen.
Ne znam šta se desilo osim onoga što javljaju mediji. Nadam se da će se sve dobro završiti i da će naš sin uskoro biti kod kuće. Apelujem i molim državu da uradi sve što može i vrati mi sina i ostale zarobljene Srbe jer oni nisu ništa uradili, nisu ništa krivi", kaže za "Press" kroz suze Milan Đunić, s kojim su tek juče kontaktirali državni organi. On tvrdi da mu je sin završio trgovačku školu, da nikada nije imao kontakta sa kriminalom i da je sa majkom radio u radnji.
I otac Milića Martinovića (39) iz Aranđelovca strijepi za život sina:
"Vidim da se nagađa sve i svašta, da li su snajperisti, za koga rade tamo i slične gluposti. Moj sin je samo otišao da zaradi nešto novca jer su mu ponudili veliku sumu za izvođenje građevinskih radova. Šta da radi, svako ide trbuhom za kruhom. Mora da otplaćuje kredit i izdržava ženu i dvoje djece", priča očajan Branko, i kaže da porodica nema nikakav kontakt s firmom "Zazura", preko koje je Milić navodno otišao u Tripoli
Međutim, za Milića "Blic" piše da je u Aranđelovcu poznat kao predsjednik kluba praktičnih strijelaca "Target". Ova disciplina, osim preciznosti u streljaštvu, podrazumijeva i bezbjednu upotrebu oružja, brzinu pucanja i bezbjedno pucanje iz automobila.
Za Nedeljka Milanovića "Blic" navodi samo da je uzeo godišnji odmor u lazarevačkoj Hitnoj pomoći gdje radi kao vozač, ali da niko od njegovih kolega nije znao da je završio u Tripoliju.
O drugom Lazarevčaninu, Zoranu Nikoliću, niko ništa ne zna da kaže, a ne zna se ništa ni o Beograđaninu Vojislavu Nićiforoviću.
Malo je informacija i o famoznoj srpsko-libijskoj građevinskoj firmi ''Zazura'' preko koje su petorica Srba i stigli u Libiju. Ova firma nije u registru privrednih društava Agencije za privredne registre, jedinstvenom registru računa NBS niti na spisku građevinskih firmi Privredne komore Srbije (PKS).
Od srpskih firmi samo su dva preduzeća "Energoprojekt" i Preduzeće za vodne puteve "Ivan Milutinović", zvanično radila u Libiji, rečeno je "Politici" u PKS.
Ostale srpske firme koje rade u Libiji su uglavnom manjeg formata i rade kao kooperanti velikih svjetskih kompanija, kažu u Komori.
"Zazura", kako je rečeno ''Politici'', može da bude registrovana bilo gde pod najrazličitijim šiframa djelatnosti, a to može da bude hortikultura ili bilo šta drugo.
Osim što nema traga ovoj firmi u Srbiji, pojedini analitičari izrazili su sumnju da se radi o grupi putara koji su se usudili da prije dvadesetak dana odu u Libiju kako bi asfaltirali puteve usred haosa i tako zaradili za život.
Vojni analitičar Ljubodrag Stojadinović sumnja u priču da se radi o putarima, i vjeruje da se pre radi o avanturistima koji su se nadali dobroj i brzoj zaradi.
"U svakom slučaju država je dužna da se brine o njihovoj sudbini i da se bori za njihova prava", kaže Stojadinović za "Press".
(MONDO)
