Odbrana Nebojše Pavkovića tvrdi da nije postojao plan protjerivanja albanskog stanovništva sa Kosova za vrijeme bombardovanja SR Jugoslavije.
Osporavajući nalaz iz prvostepene presude o postojanju plana za protjerivanje albanskog stanovništva sa Kosova u vrijeme NATO bombardovanja SRJ, odbrana je tvrdila da nijedan svjedok nije potvrdio postojanje takvog plana.
Pavkovićev branilac Džon Akerman rekao je da postoje dokazi da su mnogi Albanci napustili Kosovo, ali da nema dokaza da je to bio dio plana da se održi srpska kontrola na toj teritoriji.
Drugog dana žalbene rasprave u predmetu "Šainović i drugi", Akerman je naveo da su srpske vlasti pozivale civile da se "vrate svojim kućama".
"Navedeno je da se to dogodilo pod plaštom NATO bombardovanja, a to je vjerovatno najgore vrijeme, jer su avioni, osim što su bombardovali, mogli da vide sve što se dešava na terenu", rekao je Akerman i dodao da NATO nije pravio razliku između vojnika i civila.
Hapšenje, suđenje i presudu Pavkoviću njegov branilac ocijenio je kao "neodgovarajućom primjenom pravde", a postupak vjerovatno "politički motivisanim".
Generala Pavkovića opisao je kao "izuzetnog vojnika koji je uvijek dobijao najviše ocjene za svoj rad i naređivao da se mora poštovati međunarodno pravo".
"Iznenadio bih se kada bih vidio da je bilo koji komandant u nekom aktuelnom sukobu izdao više takvih naređenja", rekao je Akerman.
Povodom nalaza vijeća da je Pavkovićev odnos sa tadašnjim predsjednikom SRJ Slobodanom Miloševićevim bio toliko blizak da je zaobilazio komandni lanac iako mu je nadređeni bio general Dušan Samardžić, Akerman je istakao da Pavković "nije imao pravo da naređuje vojsci na osnovu Miloševićevog odobrenja".
Pretresno vijeće je, smatra Akerman, pogrešno protumačilo riječ "uputio" kao "naredio" kada je utvrdilo da je Pavković "naredio Samardžiću da nešto uradi". "On je, ustvari, rekao `molim, razradite plan angažovanja Prištinskog korpusa`", pojasnio je Akerman.
Stav odbrane je da je šef verifikacione misije OEBS za Kosovo Vilijem Voker "pomogao u procesu da stanovništvo napusti zemlju, jer je otišao na granični prelaz sa Makedonijom i tražio da ih puste".
Tužilaštvo je tvrdilo da je Pavković bio "ključni učesnik udruženog zločinačkog poduhvata i da je naredio trupama da učestvuju u zajedničnim operacijama sa MUP-om, izvedu kampanju terora i nasilja, kako bi protjerali albansko stanovništvo".
Tužilac Tod Šnajder naveo je da je general Pavković prikrivao zločine i ništa nije preduzimao da počinioci budu kažnjeni.
U periodu na koji se odnosi optužnica, Pavković je bio komandant Treće armije Vojske Jugoslavije koja je obuhvatala Prištinski i Niški korpus.
Pretresno vijeće ga je proglasilo krivim za deportaciju, prisilno premještanje, ubistvo i progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i u februaru 2009. osudilo na 22 godine zatvora.
Prema nalazu pretresnog vijeća, Pavković je "namjeravao da prisilno raseli dio kosovskog albanskog stanovništva i tu namjeru je dijelio s drugim članovima udruženog zločinačkog poduhvata".
Žalbena rasprava biće nastavljena do petka, kada će četvorica optuženih nekadašnjih političkih i vojnih funkcionera SRJ i Srbije i sami moći da se obrate žalbenom vijeću.
Nikola Šainović, Nebojša Pavković i Sreten Lukić osuđeni su na po 22, a general Vladimir Lazarević na 15 godina zatvora.
(Srna Foto Beta AP)