Odbrana generala Vladimira Lazarevića zatražila je od Apelacionog vijeća Tribunala u Hagu da Lazarevića oslobodi krivice za progon Albanaca.
Pozivajući sudije da prihvate Lazarevićevu žalbu na presudu za podržavanje progona Albanaca sa Kosova 1999. godine i poništi prvostepenu odluku o 15 godina zatvora, branioci Đuro Čepić i Mihajlo Bakrač su tvrdili da dokazi pokazuju da je Lazarević, kao komandant Prištinskog korpusa Vojske Jugoslavije, postupao po zakonu u odbrani zemlje od vazdušnih napada NATO i terorističke OVK.
Odbrana je, kao nedokazan, odbacila navod iz prvostepene presude da je Lazarević bio učesnik udruženog zločinačkog poduhvata u cilju progona albanskog stanovništva sa Kosova.
Zbog pomaganja i podržavanja prisilnog premještanja i deportacija Albanaca na Kosovu, Tribunal je 29. februara 2009. prvostepenom presudom na po 15 godina zatvora osudio generale Lazarevića (63) i bivšeg načelnika Generalštaba VJ generala Dragoljuba Ojdanića (71). Nikolu Šainovića koji je bio potpredsjednik vlade SRJ, komandanta Treće armije VJ, generala Nebojšu Pavkovića (66) i Pavkovića i načelnika Štaba MUP na Kosovu, generala Sretena Lukića (57), Tribunal je osudio na 22 godine zatvora zbog progona albanskog stanovništva, ali ta presuda nije pravosnažna.
Bivšeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića, sud je oslobodio krivice.
Odbrana Nikole Šainovića oslobađanje je tražila na ročištu prije dva dana.
Šainović, Pavković i Ojdanić su presudom označeni kao ključni učesnici "u zajedničkom zločinačkom poduhvatu" nasilnog protjerivanja stotina hiljada albanskih civila s Kosova od marta do juna 1999, čiji je cilj bila - kako je tvrdila i optužba - "promjena etničke ravnoteže radi zadržavanja srpske kontrole" nad Kosovom.
Proglašeni su krivim po svih pet tačaka optužnice - za prisilno premještanje, deportacije, ubistva i progon albanskog stanovništva sa Kosova.
Na presudu su se žalili svi osuđeni, ali i tužilaštvo. General Ojdanić nedavno je povukao žalbu, prihvativši nalaze iz prvostepene presude i kaznu, a zatim je, u njegovom slučaju, od žalbe odustalo i tužilaštvo.
Branilac Čepić naglasio je, pozivajući se na dokumente, da je Lazarević, tokom rata na Kosovu, "preduzeo sve što je u njegovoj moći" da se vojnici koji su činili krivična djela "kazne krivično i disciplinski".
Zastupnik odbrane sugerisao je da o tome postoje mnogobrojniji dokazi, uključujući i Lazarevićeva naređenja. Dokaza je mnogo više nego u slučaju hrvatskog generala Anta Gotovine, koga je Tribunal oslobodio krivice za progon Srba iz Kninske krajine u ljeto 1995. godine, navela je odbrana.
Advokat Čepić je podsjetio da je bivši načelnik štaba OVK Bislim Zirapi na suđenju svjedočio da je za albansku paravojsku "bilo normalno da naredi pokret stanovništva" i da je to važilo za cijelo Kosovo.
Kao uzrok "pokreta albanskog stanovništva", Lazarevićeva odbrana navela je i NATO bombardovanje gradova, i izbjegličkih kolona kod sela Pirane i Koriša, u kojima su poginule desetine civila. Vojska Jugoslavije je civilima pružala humanitarnu pomoći i vraćala ih u domove gdje god je mogla, kazao je branilac Čepić.
Osvrćući se na greške prvostepenog vijeća, branilac Mihajlo Bakrač podvukao je, pozivajući se na obrazloženje nedavne oslobađajuće presude koju je Tribunal izrekao generalu Momčilu Perišiću, da je tokom suđenja morala biti dokazana konkretna veza generala Lazarevića i počinilaca zločina na terenu što, kako tvrdi odbrana, nije učinjeno.
Da bi Lazarevića osudilo za pomaganje i podržavanje zločina, prvostepeno vijeće moralo je dokazati da je on tu pomoć pružao svjestan da će ona biti "direktno usmjerena" za činjenje zločine, a, kako je naglasila odbrana, dokazi govore upravo suprotno.
Branilac Bakrač je naglasio da se za svako mjesto navodne deportacije albanskog stanovništva moralo dokazati da je general Lazarević na njemu bio ili da je imao saznanja da su njegovi vojnici izvršili deportaciju.
Citirajući nalaz Žalbenog vijeća Tribunala na suđenju Perišiću, Bakrač je naznačio da "pružanje opšte pomoći samo po sebi" ne može biti dovoljno sa osuđujuću presudu, bez dokaza da je pomoć "direktno usmjerena" za činjenje zločina.
Zbog pogrešnog tumačenja činjenica i pogrešne primjene prava, ocijenio je zastupnik odbrane, "radnje koje je general Lazarević preduzimao u odbrani zemlje protumačene su kao pomaganje zločina".
"Kad god je imao saznanja o zločinima pripadnika VJ, general Lazarević preduzimao je mjere za njihovo kažnjavanje", kazao je Bakrač, citirajući Lazarevićev izvještaj o tome da je, poslije prvih deset dana rata, do 3. aprila 1999. "podneo 30 krivičnih prijava", od kojih osam protiv izvršilaca ubistava.
Odbrana je citirala i Lazarevićeva naređenja iz aprila 1999. da se stanovništvo koje se "pomjerilo" tokom rata, nađe i zaštiti, i da se "spriječi bilo kakav dalji pokret", a civili vrate u naselja.
Uzvraćajući na argumente odbrane, tužioci su zatražili odbacivanje Lazarevićeve žalbe zato što odbrana nije dokazala da je prvostepeno vijeće počinilo nijednu grešku. Sudije su bile "i pretjerano oprezne" kada su generalu izrekle kaznu od 15 godina zatvora, ocijenio je tužilac Matijas Markusen.
Markusen je podvukao da je oslobađajuća presuda generalu Perišiću "odstupila" od utvrđene prakse Tribunala i međunarodnog običajnog prava koje sud primijenjuje.
Presuda generalu Perišiću, po zastupniku optužbe, "ignorisala je i pogrešno protumačila" prethodne odluke žalbenih vijeća Tribunala da za pomaganje i podržavanje zločina nije nužno da osoba koja pomaže počiniocima, tu pomoć "direktno usmjeri" za izvršenje zločina.
Apelaciono vijeće Tribunala sutra će saslušati obrazloženje žalbe odbrane generala Sretena Lukića.
Optuženi Šainović i Ojdanić su u pritvoru Tribunala od proljeća 2002, kada su se dobrovoljno predali. Pošto će mu uskoro isteći dvije trećine pravosnažno dosuđene kazne, general Ojdanić ima pravo da zatraži prevremeno oslobađanje.
Generali Pavković, Lazarević i Lukić dobrovoljno su se predali sudu 2005.
Prvostepeno suđenje počelo je 10. jula 2006, a završeno je u avgustu 2008. Tokom dokaznog postupka, tužioci su izveli 112, a odbrana 120 svjedoka.
(Beta, foto: printscreen ICTY)
