Odbrana generala Sretena Lukića pred Haškim tribunalom pozvala Žalbeno vijeće da ga oslobodi krivice za progon Albanaca.
Odbrana generala Sretena Lukića pred Haškim tribunalom pozvala je danas Žalbeno vijeće da ispravi greške iz prvostepene presude i oslobodi ga krivice za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem da bude prisilno raseljen dio albanskog stanovništva sa Kosova, u prvoj polovini 1999. godine. Lukić je u februaru 2009. proglašen krivim za deportaciju i druga nehumana djela (prisilno premještanje) i za ubistvo i progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i osuđen na 22 godine zatvora. U periodu na koji se odnosi optužnica, Lukić je bio načelnik MUP-a Srbije za Kosovo i Metohiju.
Na iste kazne osuđeni su Nikola Šainović i general Nebojša Pavković, dok je general Vladimir Lazarević proglašen krivim za deportaciju i prisilno premještanje i osuđen na 15 godina zatvora.
Lukićev branilac, čikaški advokat Dejan Ivetić, rekao je da je pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je proces razoružavanja albanskog stanovništva na Kosovu izvršen radi ostvarivanja udruženog zločinačkog poduhvata.
Ivetić je naveo da je u Srbiji još od 1992. postojao zakon kojim je civilima bilo zabranjeno posjedovanje oružja bez dozvole. “Zakon je važio za cijelu teritoriju Srbije i ne može se reći da je imao diskriminatornu prirodu. Taj zakon je razuman, i ima ga većina zemalja”, podvukao je Ivetić.
Branilac je ukazao da Lukić nije učestvovao u kreiranju zakona, ali da je, u skladu sa zakonom, od septembra 1998. iznosio statističke podatke o dobrovoljnoj predaji oružja - “od nekoliko do 200 komada, a bilo je čak i protivtenkovskih bacača, što je dokaz da je naoružavanje bilo protivzakonito”.
Odbrana navodi i da “nema dokaza da je Lukić učestvovao u tajnom naoružavanju civila, već da je on učestvovao u naoružavanju rezervista, jer je u to vrijeme postojala prijetnja intervencije NATO-a i terorističke pobune OVK”.
Ivetić je istakao da “to što je Lukić znao da su neki zločini počinjeni, ne pokazuje da je postojala namjera da se počini zločin”. “Nadležni organi su uvjeravali Lukića da se istraga vrši i da će počinioci biti kažnjenji”, rekao je Ivetić.
Odbrana je ukazala da, za razliku od ostalih optuženih, Lukić nije bio blizak tadašnjem predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću, koji je označen kao ličnost koja je imala “centralnu ulogu u udruženom zločinačkom poduhvatu”, te da ga je Milošević 1991. godine ražalovao.
Odbrana je pozvala da se Lukiću “u najmanjoj mjeri smanji kazna”, a da se kao olakšavajuća okolnost uvaže njegova dobrovoljna predaja 2005. i saradnja sa tužilaštvom, pogoršano zdravstveno stanje i lične okolnosti.
Tužilac Danijela Kravic smatra da žalbu odbrane treba odbaciti i da je pretresno vijeće “pravilno zaključilo da je Lukić bio važan član udruženog zločinačkog poduhvata”.
“On je planirao i koordinisao angažman policije u zajednici sa Vojskom Jugoslavije”, rekla je Kravic. “Pretresno vijeće je pravilno zaključilo da je on dijelio namjeru Pavkovića i Šainovića”, dodala je ona.
Prvog dana žalbene rasprave, u ponedjeljak, Šainovićeva odbrana je zatražila oslobađanje ili “drastično umanjenje kazne”, Pavkovićevi branici u utorak su predložili donošenje oslobađajuće presude ili da se održi novo suđenje, a zahtjev za oslobađanje podnijeli su juče i advokati generala Lazarevića.
Tužilaštvo je za svu četvoricu optuženih zatražilo pooštravanje kazni.
Žalbena rasprava se nastavlja sutra, kada će vijeće saslušati argumentaciju tužilaštva, a sudijama će moći da se obrate i sami optuženi.
(Srna)
