Magacioner zaposlen u Eparhiji Vranjskoj optužio vladiku Pahomija za višegodišnje seksualno zlostavljanje. Eparhija odbacuje optužbe.
Magacioner zaposlen u Eparhiji Vranjskoj optužio vladiku Pahomija za višegodišnje seksualno zlostavljanje, pišu "Novine vranjske" i prenose potresne detalje koje iznosi mladić. Eparhija negira optužbe.
Eparhija vranjska, u reagovanju, optužuje novine da "žele da naprave novi "slučaj Pahomije'".
Nemanja S. tvrdi da je zlostavljanje počelo 2004. godine, kada je imao 16 godina, i da se nastavilo do januara ove godine.
Nemanja S. je te 2004. imao 16 godina kada ga je vladika Pahomije pozvao da ga u noći između 6. i 7. jula, na Ivanjdan, poslije bdenija, sačeka između ambara i južnog konaka manastira Sveti Prohor Pčinjski.
Povod za susret, kako mu je preosvešteni objasnio, bio je Nemanjin slab uspjeh u Srednjoj bogoslovskoj školi u Kragujevcu koju je prethodne jeseni upisao i ponavljao prvi razred.
Tada je, ponavlja Nemanja S. (24) za "Vranjske" ono što je 20. februara ove godine rekao i pripadnicima Uprave kriminalističke policije (UKP) Ministarstva unutrašnjih poslova, vladika prvi put pokušao da nad njim izvrši ono što Krivični zakon ove zemlje definiše kao „Krivična djela protiv polne slobode“.
"Prije bdjenija povodom velikog hrišćanskog praznika rekao mi je da ga poslije sačekam između ambara i južnog konaka, u kome se nalaze njegove odaje, navodno da razgovaramo o mom daljem školovanju, da vidimo kako i šta dalje.
Došao je između dva i tri poslije ponoći. Iako mi je sve bilo sumnjivo, jer je protiv njega u to vrijeme upravo trajao sudski proces zbog pedofilije, ipak sam ušao u njegove odaje. Po glasu mi se učinilo da je pripit", prepričava Nemanja prvi kontakt sa Pahomijem i početak golgote koja je trajala sve do sredine januara 2013, dakle skoro devet godina.
Ubrzo poslije prvog „bliskog susreta“ sa Pahomijem, uslijedio je i drugi, podjednako traumatičan i bolan, ovoga puta u vranjskom manastiru Svetog Nikole, gdje je vladika Nemanji obezbijedio sobu za učenje:
"Ponovo sam krenuo u prvi razred, ali sada vanredno. U međuvremenu mi je, januara 2005, umro otac, a vladika je došao kod nas da ponudi pomoć porodici, a meni sobu u manastiru kako bih, kazao je, mogao da na miru učim. Iako sam znao njegove prave motive, nikome nisam smio da kažem šta mi se desilo u Prohoru Pčinjskom, osjećao sam neku mješavinu straha i sramote, bojao sam se da mi niko neće povjerovati, pa sam pristao da odem u manastir", priča Nemanja.
Ono čega se pribojavao ubrzo se pretvorilo u stvarnost, pa je pobjegao otuda poslije nedjelju dana.
"Pahomije je svake večeri dolazio u moju sobu. Svaka noć u manastiru za mene je bila najgora mora, pravi pakao. Govorio mi je da u tome što radi nema ničeg lošeg. Branio sam se kako sam znao i umio, gurao ga i plakao, da bi konačno nekako pobjegao", sjeća se sagovornik lista.
Dok govori djeluje pribrano, zamuckuje samo kad do detalja prepričava vladikine noćne vizite njegovoj manastirskoj sobi, ali i kasnije nasrtaje. Njegove molbe da prestane nisu dale nikakav rezultat, naprotiv, a dokle je preosvećeni išao, i kako je sve to uticalo na dječaka, možda najbolje govori sljedeći detalj:
"Te 2006. sam napunio 18 godina, kada mi je vladika ponudio da mi uplati vozački ispit jer, kako mi je rekao, želi da ga ja vozim kad položim. Međutim, pošto sam znao kuda to vodi, namjerno sam padao na tipovanju. Ili me je, na primjer, nagovarao da podignem kredit koji će on otplaćivati i kupim stan".
Pošto je napunio 18, Nemanja je dobio posao u Eparhiji, i platu koja sada iznosi 33.000 dinara. Školu je pohađao vanredno. Kaže da je bio svjestan šta ga sve čeka, ali priznaje da nije imao hrabrosti da bilo kome ispriča o Pahomijevom ponašanju:
"Razmišljao sam, ako prestanem da odlazim na posao pitaće me kod kuće o čemu se radi. Kako da im objasnim? Šta da im kažem?. Nastavio sam da radim možda i zato što sam dobrim dijelom izdržavao porodicu", priča Nemanja.
(Srna/MONDO)
