U javnom apelu SPC poziva državni vrh Srbije da ne pristane na uslove koji nisu ispostavljeni nijednoj drugoj državi kandidatu za članstvo u EU.
Apel naslovljen Tomislavu Nikoliću, Ivici Dačiću i Aleksandru Vučiću, koji je potpisao patrijarh Irinej prenosimo u cjelini.
U ovom, za Srbiju i Srpstvo teškom i presudnom - a možda i sudbonosnom - trenutku obraćamo vam se u ime Srpske Pravoslavne Crkve očinski i bratski, sa poštovanjem i povjerenjem u Vašu pravoslavnu hrišćansku savjest i u Vaše osjećanje rodoljublja i državničke odgovornosti.
Ne obraćamo vam se na uobičajeni način nego javnim apelom, a to činimo iz više razloga, od kojih su najvažnija dva - kratkoća vremena (briselski ultimatum ističe, naime, već u utorak) i potreba da se na najočevidniji način opovrgne bezočna laž koju posljednjih dana šire određeni ljudi i izvjesni mediji tvrdeći da naša Crkva ćuti o Kosovu(!).
I mi, kao i čitav srpski narod, znamo i osjećamo koliko je vama sada teško, pred kakvim mučnim izborom se nalazite i pod kakvim ste pritiscima i ucjenama.
Podsjećamo vas, međutim, u cilju ohrabrenja i duhovne podrške, da vam nije teže nego što je bilo čestitome Knezu uoči Kosovskog boja, ili knjeginji Milici poslije boja, ili patrijarsima Pajsiju, Arseniju III Černojeviću i drugima pod osmanskim igom, ili sveštenemučeniku đakonu Avakumu pred ustanak, ili Karađorđu i Milošu tokom oba ustanka, ili kralju i vladi u vreme austrougarskog ultimatuma 1914. godine, ili srpskoj državi u nedavnoj prošlosti, u vrijeme ultimatuma iz Rambujea.
Crkva, po svojoj sabornoj prirodi, nije protiv ideje o evropskom objedinjavanju naroda i država niti protiv ideje o još širim procesima ujedinjavanja. Uostalom, Crkva je isključivi istorijski začetnik i nosilac učenja o svečovječanskom jedinstvu i o svejedinstvu tvorevine Božje u Hristu. Ali ovde sada više nije riječ o tome.
Sada se od Srbije ultimativno traži faktičko odricanje od Kosova i Metohije, od izvorišta našega crkvenog, narodnog i državnog bića, i prepuštanje tamošnjeg ostatka srpskog naroda vlasti onih koji su prethodno njegov veći dio ili pobili ili prognali, u zamjenu za maglovitu i neizvjesnu mogućnost dobijanja famoznog - samo za Srbiju uslovnog - "datuma za početak pregovora", pregovora čije trajanje i ishod niko živ ne može predvidjeti.
Zahvaljujući brutalnoj, ali zato ljekovitoj iskrenosti berlinskog riječnika, za razliku od briselskog, jedno je sasvim predvidivo i izvjesno - posljednji ultimatum će glasiti: ili i zvanično, formalno, priznajete "državu Kosovo" ili od prijema u Evropsku uniju nema ništa.
Drugim riječima: od Srba se zahtjeva da se dobrovoljno odreknu teritorije i suvereniteta, čak i tragova svog hiljaduipogodišnjeg života na Kosovu i Metohiji (budući da kosovsko-metohijski Arbanasi i u prisustvu NATO-snaga mogu nekažnjeno da skrnave crkve, manastire i groblja i napadaju ljude), a za uzvrat se nudi prazno, neobavezujuće obećanje "svijetle evropske budućnosti", odnosno nudi se u praksi jedno veliko ništa, uz ciničnu poruku: držite to čvrsto!
Duh današnje Evropske unije nije, nažalost, duh dobre stare Evrope. Mi i dalje jesmo za ideju slobodnog duhovnog I ekonomskog objedinjavanja evropskog kontinenta, ali nikako nismo za projekat porobljavanja ili ponižavanja bilo koje evropske države, pa ni naše Srbije.
Uvjereni smo da nijedno državno rukovodstvo Srbije, pa ni današnje, nema ni pravo ni mandat da pristane na uslove koji nisu ispostavljeni nijednoj drugoj državi kandidatu za članstvo u Evropskoj uniji. Ulaznica je preskupa. Srbija ne bi smjela da pristane da unaprijed plati takvu cijenu za robu koja joj možda nikad neće biti isporučena. Ona to nikad u svojoj istoriji nije učinila, bez obzira na čašu žuči koju je zbog toga iz vijeka u vijek morala da ispija.
Najvažnije predizborno i neposredno postizborno obećanje vas koji ste dobili narodno povjerenje da u burnom i smutnom vremenu vodite državni brod Srbije bilo je da ni pod kakvim uslovima nećete ni predati, ni izdati, ni prodati Kosovo i Metohiju, istorijsku Staru Srbiju.
Mi, arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve, uvjereni da predstavljamo i izražavamo stav svih njenih vjernika, smatramo svojom svetom dužnošću da vas na to obećanje podsjetimo i da vas uvjerimo da očekujemo, kao i ogromna većina našeg naroda, da ga održite. To činimo upravo sada jer smo potpuno svjesni tragike trenutka i bremena odgovornosti na vašim plećima.
Ipak, nada nikad ne umire. Kada se raziđu tmasti oblaci, sijaće sunce. Sutra je u našoj Crkvi nedjelja poklonjenja Krstu, a uskoro će praznik Vaskrsenja. Kada su pred nama dva zla, manje zlo je najbolje rješenje. Vjerujemo u ljubav i pomoć Božju kako nama tako i svim ljudima dobre volje.
(FoNet/MONDO)