"Tuđmanova izjava o genocidnoj namjeri"

Šef pravnog tima Saša Obradović istakao je da je Srbija dostavila dovoljno dokaza da operacija "Oluja" koju su izveli hrvatski državni organi ispunjava sve elemente krivičnog djela genocida, kao i da je Hrvatska prekršila svoje obaveze iz Konvencije o sprječavanju genocida.

"Izjava predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana na Brionima od 31. jula 1995, kada je napravljen plan za 'Oluju' sa hvatskim vojnim vrhom, može da posluži kao dokaz postojanja namjere da se uništi dio srpske nacionalne i etničke grupacije koja je živjela u Krajini, u dijelovima koje su štitle snage Ujedinjenih nacija", rekao je Obradović.

Predstavljajući protivtužbu Srbije pred 17 sudija MSP-a, Obradović je napomeuo da je postojanje genocidne namjere Hrvatske potkrijepljeno i mnogim drugim aktivnostima, posebno intenzivnim zločinačkim aktima protiv Krajiških Srba tokom i poslije operacije "Oluja".

Genocidna namjera se, naveo je on, ispoljava kroz granatiranje gradova u Krajini, prisilnog raseljavanja srpskih civila, masovnog ubijanja Srbi koji su odlučili da ostanu na područjima koje su štitile snage UN, napadima na bespomoćne kolone izbjeglica, masovnim uništenjima i krađi srpske imovine.

"I na kraju uvođenje administrativnih mjera kojima se sprječava povratak krajiških Srba u njihove domove", izložio je šef srpskog pravnog tima.

On je podsjetio da Hrvatska još nikoga nije osudila za masovna ubistva počinjena tokom i poslije operacije "Oluja".

"Naprotiv, ta zločinačka operacija se čak slavi kao državni praznik u Hrvatskoj", rekao je Obradović i zaključio da je "proslava zločina najgori oblik (njegovog) nekažnjavanja".

Prema njegovim riječima, Srbija ima legitimni interes da zahtijeva pravdu za žrtve i izbjeglice iz Srpske Krajine, od kojih je više od 150.000 našlo sklonište na njenoj teritoriji, od kog broja je jedna trećina uzela i njeno državljanstvo.

Pored obrazlaganja niza dokaza, Obradović je sudu predstavio i podatke "Veritasa", prema kojima je u operaciji "Oluja" i po njenom završetku, ubijeno je 1.719 Srba.

Prema izvještaju UN, protjerano oko 200.000 ljudi, naveo je šef srpskog pravnog tima.

Ranije danas Obradović je ocijenio Hrvatska nedostatak dokaza o genocidu, koji je navodno počinila Srbija na njenoj teritoriji, pokušava da zamijeni mnogo atraktivnijom diskusijom o Velikoj Srbiji, a potom iznio niz dokaza da je Hrvatska na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđanom gajila politiku "Velike Hrvatske".

On je istakao je da sama težnja rukovodstva Srbije da svi Srbi nastave da žive u istoj državi nije nikako mogla sama po sebi da bude kriminalna.

U završnom odgovoru na tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, Obradović je istakao da nema dokaza da su političke ideje opozicionog lidera Vojislava Šešelja u sebi sadržale genocidnu namjeru, kao i da Hrvatska pokušava da ih imputira rukovodstvu Srbije u vrijeme rasprada bivše Jugovalvije.

"Hrvatska pokušava da izjednači Šešeljev ideološki koncept sa proklamovanim ciljem bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da svi Srbi treba da žive u jednoj državi", rekao je Obradović i podsjetio da ni Milošević niti bilo ko iz SPS-a nikada nije spomenuo ono što je Šešelj priželjkivao - za granice Srbije -Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica.

Obradović je na početku izlaganja srpskog pravnog tima u ponedjeljak naveo da od samog početka spora, hrvatska tužba protiv Srbije podnijeta sudu u vrijeme NATO bombardovanja izgleda cinično, jer su Srbi žrtve genocida u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, iako je i dosta Hrvata propatilo tokom konflikta, izrazivši tom prilikom i žaljenje za sve žrtve.

U nastavku izlaganja srpske protivtužbe članovi pravnog tima Srbije, britanski advokat Vejn Džordaš i beogradski Novak Lukić, analizirali su pred sudom izjave sedam svjedoka koje je priložila Srbija.

Njihova imena i svjedočenja su zabranjena za objavljivanje do okončanja usmene rasprave pred sudom, 1. aprila, a saslušanje pred sudom suspendovano, jer je Hrvatska odbila da ih unakrsno ispita.

Prema riječima Džordaša, vojnici UN, civili i ekspertski svjedoci, svjedočili su o aspektima operacije "Oluja", i napadu hrvatskih snaga tokom i poslije operacije "Oluja".

Svjedočenja opisuju granatiranje gradova, protjerivanje civila iz njihovih domova, ponašanje hrvatskih snaga prema izbjeglicama i pokušajima osoblja UN da ih zaštiti.

Civili opisuju svoju bespomoćnost pred granatiranjem, njihove pokušaje da pobjegnu od smrti i ranjavanja kao i mnogih drugih civila koji su nezakonito ubijeni il ranjeni, naveo je Džordaš.

Svjedoci su pričali i o uništenju i pljački srpske imovine i gradova i sela bivše Republike Srpske Krajine, kao i o posljedicama "Oluje" i posebno nastavku ubijanja civila, uključujući žene, djecu i stare, napomenuo je britanski advokat.

I njegov kolega Novak Lukić takođe je analizirao izjave svjedoka Srbije.

Poslije prijepodnevnog zasjedanja članovi srpskog pravnog tima Novak Lukić i Dušan Ignjatović u izjavi Tanjugu ukazali su da se odbrana Srbije zasniva na tri nivoa, i da bi hrvatska tužba morala da "padne" na bar jednom od njih.

Prvi nivo odbrane je, prema riječima Lukića, da genocid u Hrvatskoj uopšte nije počinjen nad Hrvatima, a drugi da Konvencija o genocidu ne može da se primjenjuje retroaktivno, niti da Srbija može da bude odgovorna za djela počinjena prije aprila 1992, jer do tada nije ni postojala kao država.

"Treći nivo odbrane koji je danas predstavljen je osporavanje mogućnosti da se Srbiji kao državi pripišu određeni zločini čak i kad bi oni dostizali nivo genocida", precizirao je beogradski advokat Lukić, koji je bio i branilac Veselina Šljivančanina pred Haškim tribunalom u "slučaju Vukovar (vukovarska trojka)".

Jedna od teza srpske odbrane da JNA nikada nije bila organ države Srbije ni de fakto i ni de jure, dakle ni suštiski, ni formalno.

Usmena rasprava biće nastavljena sutra.

Počela je 3. marta izlaganjem hrvatskog pravnog tima i biće zaključena 1. aprila. Od 20. marta će uslijediti druga rudna prezentovanja argumenata sudu oba pravna tima.

To je završnica spora koji je počeo još 1999. godine podnošenjem hrvatske tužbe Međunarodnom sudu pravde protiv Srbije.

Hrvatska, predvođena tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, je 2. jula 1999. godine pokrenula postupak pred MSP protiv tadašnje SRJ zbog navodnog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida tokom oružanih sukoba na teritoriji te Republike od 1991. do 1995. godine.

Srbija je odgovorila kontratužbom 2010. koja se zasniva na istom činjeničnom i pravnom osnovu na kome je podnijeta hrvatska tužba, odnosno na Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Raspravom predsjedava predsjednik MSP-a sudija iz Slovačke Petar Tomka.

Usmenoj raspravi, prethodila je dugogodišnja pisana rasprava koja se odvijala putem podnošenja pisanih podnesaka sudu, kao što su: tužba, odgovor na tužbu, konratužba, odgovor na nju, a sve uz obimnu dokumentaciju na više desetina hiljada stranica.


(Tanjug, Foto: Beta/AP Photo/Jiri Buller)