Upoznajte fascinantnu ljubičastu detelinu, sobnu ljepoticu čiji se listovi poput leptirovih krila pomjeraju u ritmu svjetlosti, a saznajte i kako da je pravilno njegujete.
Trouglasti listovi ljubičaste boje podsjećaju na leptire – tokom dana listovi se šire prema svjetlosti, a uveče se polako spuštaju i sklapaju. Zbog tog ritma ova biljka ostavlja utisak da se neprestano mijenja!
Premda je poznata pod nazivima ljubičasta djetelina, ukrasna djetelina i lažna djetelina, ova biljka botanički ne pripada pravim djetelinama. Pripada porodici kiselica, a sličnost sa djetelinom proizlazi iz listova sastavljenih od tri liske.
Najprepoznatljiviji dio ljubičaste djeteline su listovi sastavljeni od tri izraženo trouglaste liske. Njihova boja može varirati od zagasite bordo nijanse do vrlo tamne ljubičaste, dok se na pojedinim primercima uz središnji dio lista pojavljuju svjetlije šare. Središnji pregib svake liske još više naglašava oblik leptirovih krila.
Listovi se otvaraju prema dnevnom svjetlu, a tokom noći, oblačnog vremena ili nakon dodira mogu se spustiti i sklopiti. Takvo gibanje je prirodna reakcija biljke na promjene svjetlosti i uslove u okolini. Sličan ritam prate i cvjetovi, koji se zatvaraju kada je prostor taman.
Iz podzemnih zadebljalih podanaka izrastaju brojne duge peteljke, zbog čega biljka s vremenom poprima gust i zaobljen oblik. U povoljnim uslovima doseže visinu od približno petnaest do trideset centimetara.
Za bujan rast ljubičastoj detelini treba obezbijediti mnogo indirektne svjetlosti. Najviše joj odgovara položaj uz istočni ili zapadni prozor, gdje je obasjava blaže jutarnje ili kasnopopodnevno sunce. Na južnom prozoru tokom ljeta treba je odmaknuti od stakla ili zaštititi laganom zavjesom jer snažno podnevno sunce može da izazove blijede mrlje i isušivanje rubova listova.
Ljubičasta djetelina voli blago vlažan supstrat dok aktivno razvija listove i cvjetove, ali ne podnosi dugotrajno zadržavanje vode. Zaliva se kada se površinski sloj zemlje prosuši. Višak vode iz podloška treba ukloniti kako podzemni dijelovi ne bi počeli da trunu. Stalno mokar supstrat najčešći je uzrok propadanja. Izdanci tada mogu omekšati, dok listovi žute i gube čvrstoću. Presuha zemlja izaziva klonulost listova i sušenje peteljki, no biljka se nakon umjerenog zalivanja uglavnom brzo oporavlja.
Najbolji izbor je propusna mješavina zemlje za sobne biljke kojoj se može dodati perlit ili krupniji pijesak. Posuda mora imati drenažne otvore. Tokom aktivnog rasta biljka se može prihranjivati blagim tečnim đubrivom svakih nekoliko nedjelja, dok se za vrijeme mirovanja prihrana potpuno prekida.
Jedna od posebnosti ljubičaste deteline je razdoblje mirovanja tokom kojeg se njezin nadzemni dio može djelimično ili potpuno osušiti. Listovi tada gube svježinu, žute i postupno nestaju. Međutim, energija ostaje sačuvana u podzemnim izdancima iz kojih se nakon odmora razvija novo lišće.
Kada biljka počne da ulazi u mirovanje, zalivanje se postupno smanjuje. Osušeni listovi i peteljke mogu se ukloniti, a posuda premjestiti na svježije mjesto. Zemlja treba da bude skoro suva tokom tog razdoblja drži kako izdanci ne bi istrunuli. Nakon nekoliko nedelja ili mjeseci mogu se pojaviti novi izdanci. Tada se posuda vraća na svijetlo mjesto, a zalivanje se postupno nastavlja.
Mirovanje se ne događa uvijek u istom dijelu godine. Na njegov početak mogu uticati temperatura, količina svjetlosti, starost biljke i uslovi u prostoriji. Najvažnije je da ne nastavite sa obilnim zalivanjem, jer time možete da uništite biljku.
Tekst: Slobodna Dalmacija / Lepa&Srećna / J. G.