Košljun nije mjesto na koje se dolazi zbog plaže i provoda, već ostrvo tišine koje na malom prostoru čuva vijekove istorije.
Zaboravite na ležaljke, muziku sa plaže i miris hrane iz restorana. Na Košljunu vas ništa od toga neće dočekati. Ovo sićušno ostrvo na Jadranu živi po sasvim drugačijim pravilima. Kupanje nije dozvoljeno, komercijalnih sadržaja nema, a njegovi jedini stanovnici su četvorica franjevaca.
Ostrvce, koje stanovnici Punta nazivaju i Mostir, zaštićeno je kao park-šuma, ali njegov značaj daleko prevazilazi prirodne ljepote. Na veoma maloj površini smješteni su franjevački samostan, muzejske zbirke, biblioteka i vrijedna umjetnička djela, zbog čega Košljun predstavlja jedno od najvažnijih kulturnih i vjerskih mjesta ovog dijela Krka.
Do ostrva se stiže brodićima koji polaze iz luke u centru Punta, a vožnja traje svega desetak minuta. Već po dolasku jasno je zbog čega Košljun ostavlja drugačiji utisak od tipičnih turističkih lokacija na Jadranu. Ovdje nema velikih turističkih objekata, buke niti uobičajene gužve.
Poseban utisak ostavlja i priroda. Na Košljunu je zabilježeno više od 540 biljnih vrsta, dok gotovo čitavu površinu prekriva gusta vegetacija. Iza krošnji krije se franjevački samostan u kojem i danas živi redovnička zajednica. Prema podacima samostana, trenutno je čine četvorica franjevaca.
Istorija ostrva počela je mnogo prije franjevaca
Iako se Košljun danas gotovo neraskidivo povezuje sa franjevačkim redom, tragovi života na ovom mjestu sežu znatno dalje u prošlost.
Arheološki nalazi ukazuju na period još prije dolaska hrišćanstva, dok su kasnije na ostrvu boravili benediktinci. Oni su osnovali opatiju, a svetilište Svete Marije Košljunske vremenom je dobilo važnu ulogu u vjerskom i kulturnom životu Krka i njegove okoline.
Nakon benediktinaca ostrvo su preuzeli franjevci, kojima su veliku podršku pružili kneževi Frankopani. Samostan je obnovljen i razvijan u skladu sa učenjem svetog Bernardina Sijenskog, koji je smatrao da bi redovnici trebalo da žive daleko od velikih urbanih sredina.
Izdvojenost Košljuna, okruženog morem i šumom, pokazala se kao idealna za takav način života.
Trag Frankopana vidljiv je i danas. U crkvi su sačuvani njihovi grbovi, kao i grob Katarine Frankopan sa originalnom nadgrobnom pločom.
Biblioteka sa oko 30.000 knjiga
Iza zidova samostana nalazi se izuzetno bogata pisana baština. Biblioteka čuva približno 30.000 knjiga, među kojima su stara i rijetka izdanja, rukopisi i drugi istorijski dokumenti.
Posebno mjesto zauzimaju glagoljske knjige i rukopisi, inkunabule, kao i stare pergamene iz samostanske muzičke biblioteke.
Zbog toga Košljun, iako prostorno veoma mali, čuva građu čija vrijednost daleko prevazilazi njegove dimenzije.
U kompleksu se nalazi i etnografski muzej, u kojem se može vidjeti kako je nekada izgledao svakodnevni život stanovnika Krka.
Među eksponatima su makete brodova, drveno posuđe, poljoprivredni alati, oprema koja se koristila za proizvodnju sira, tradicionalni muzički instrumenti sopele, pribor za tkanje, narodne nošnje i keramika.
Zbirke sadrže i stare novčiće, kao i istorijske geografske atlase.
Ostrvo bez kafića i restorana
Obilazak Košljuna podrazumijeva i šetnju kroz gustu šumu crnike, između malih kapela i drugih sakralnih objekata. Uz samu obalu nalazi se i prepoznatljiva skulptura Svetog Franje. Na ulazu u samostanski kompleks posjetioce dočekuju riječi "Mir i dobro", tradicionalni franjevački pozdrav ispisan glagoljicom.
Jedna od najvećih posebnosti Košljuna jeste upravo ono čega na njemu nema. Na ostrvu nema kafića, restorana niti drugih komercijalnih sadržaja koji bi promijenili njegov miran karakter. Zbog toga se obilazak znatno razlikuje od uobičajenih turističkih izleta duž jadranske obale.
Za posjetu je dobro izdvojiti oko dva sata, dovoljno da se obiđu samostan i zbirke, ali i da se prošeta kroz šumu i uz more bez žurbe.
Legenda o nastanku Košljuna
Kao i mnoga stara mjesta na Jadranu, i Košljun ima legendu koja pokušava da objasni njegov nastanak. Prema narodnom predanju, na prostoru današnje Puntarske drage nekada se nalazilo plodno polje koje je pripadalo dvojici braće.
Kada je došlo vrijeme da podijele rod, jedan brat navodno je pokušao da prevari drugog, koji je bio slijep. Poslije njegovog vapaja za pravdom, prema legendi, more je preplavilo čitavo polje. Iznad vode ostao je samo dio zemlje koji je pripadao slijepom bratu. Predanje kaže da je upravo taj komad kopna današnji Košljun.
(Nova/MONDO)