Od istraživačkih radova i razmišljanja o karijeri ljekara do šivaće mašine, veza i heklanih torbi – put mlade crnogorske dizajnerke Anje Strugar obilježen je hrabrom odlukom da slijedi kreativni impuls umjesto sigurnog profesionalnog okvira.
Inspirisana crnogorskom tradicijom, ručnim radom i složenim tehnikama izrade nakita i odjeće, ona danas gradi autentičan modni izraz koji spaja naslijeđe i savremeni dizajn.
U razgovoru za naš portal govori o presudnom trenutku kada je shvatila da moda mora biti njen životni poziv, zašto je odustala od karijere ljekara, kako u moderne kolekcije ugrađuje elemente crnogorske baštine, ali i o stanju regionalne modne scene i odnosu savremene mode prema održivosti i brzoj proizvodnji.
Kada i kako si shvatila da moda treba da bude tvoj životni poziv i šta je presudilo da odustaneš od karijere ljekara?
Jako sam vesele i pozitivne prirode i, kada ispoljavam svoju kreativnost, osjećam se ljepše. Kod ljekara jako teško da će doći neko zdrav i veseo, već ljudi koji traže rješenje za situaciju u kojoj se nalaze, i to je jako velika odgovornost i nešto što bi vremenom postalo opterećujuće. Bila sam dio i istraživačkih radova i to je bilo zanimljivo, odgovaralo je mom istraživačkom duhu, ali sam mnogo srećnija bila kada šijem i koristim kreativnost.
Kažeš da najviše voliš ručni rad i vez – šta te najviše inspiriše u toj tehnici i kako je ugrađuješ u moderna modna rješenja?
Definitivno mi se dopadaju kombinacije boja, mnogo detalja i složenost izrade.
Sve kolekcije koje radim inspirisane su nečim iz Crne Gore, bilo bojama, siluetom ili dekorativnim detaljima. Kao mala sam gledala kako se vezu gobleni i hekla, i to je jedna od bitnih stvari koje su me obilježile. Dugo sam razvijala modele i ideje heklanih torbi koje radim i, naravno, uložila sam mnogo truda kako bih mogla da ih radim od kvalitetnog materijala i da zadrže niti crnogorske tradicije. Korseti koje radim uvijek su mnogo dekorisani vezovima i detaljima koji su pod uticajem crnogorske tradicije.
Na koji način crnogorska tradicija i motivi utiču na tvoj dizajn i zašto je to važno za tvoj kreativni izraz?
Fascinira me uopšte istorija našeg prostora i razvoj tehnika izrade nakita i odjeće.
Nevjerovatno mi je kada sam gledala različite vrste ćemera, na primjer, jer da bi neko napravio sve te detalje i osmislio ih, treba jako puno vremena. Filigran mi se mnogo dopada i sama ta tehnika je komplikovana, oduzima mnogo vremena, zahtijeva preciznost i strpljenje. Samo zamislite nekog prije trista godina ko treba da napravi neki komad.
Izrada kotorske čipke, koja je većinski bila rađena samo po danu, zahtijevala je više mjeseci, a nekad čak i godina da bi jedan projekat bio gotov. Čipka je nešto što mi se mnogo dopada, ima mnogo potencijala i načina na koji može biti upotrijebljena.
Šta bi trebalo da čini autentičan regionalni modni identitet i kako tvoj rad doprinosi tome?
Sigurno bi trebalo da pokaže identitet kreatora i ono čemu on teži. Meni se dopadaju elementi tradicionalne odjeće i nakita sa naših prostora, dok bi nekom bila interesantna nošnja Japana ili Egipta. Tema mog diplomskog rada bila je tradicionalna nošnja Crne Gore i uzela sam elemente nakita i načina izrade košulje, ali sam napravila nešto potpuno drugačije, novo i moderno, što nisam vidjela kod nas.
Osim toga, zasigurno doprinosi i to što sam provela posljednje godine u Milanu i učila od najvećih profesionalaca koji imaju višedecenijsku karijeru u najpoznatijim modnim kućama poput Gučija, Valentina, Fendija, Armanija i mnogih drugih. Trenutno takođe radim za jednu od velikih modnih kuća, ali to ne mogu da otkrijem javnosti.
Kako bi opisala trenutno stanje modne scene u regionu – koje su njene najveće prednosti, a gdje vidiš prostor za napredak?
Prepoznajem sve veću raznolikost i veći kvalitet. Pojavljuju se novi dizajneri i ideje, a i uticaj društvenih mreža je mnogo vidljiv. Ranije nije bilo moguće doći do svih informacija koje imamo danas i učenje o istoriji mode bilo je poprilično ograničeno. Dok sam studirala u Milanu, bilo je jako puno mogućnosti da naučim mnogo toga, što cijenim, i to je definitivno jedna od prednosti.
Mane bi bile sigurno nedovoljno podrške, iako se to dosta promijenilo u odnosu na ranije periode.
Brza moda dominira globalnim tržištem. Kako gledaš na njen uticaj na kreativnost, kvalitet i odnos prema radu dizajnera?
Donosi koliko lošeg, toliko i dobrog. Sve prebrze promjene i trendovi se lako zaboravljaju i ostavljaju malo traga, što imponuje modnim dizajnerima koji su ozbiljni i razvijaju svoj stil. Naravno, uvijek se dešava da brza moda uzima elemente ozbiljnih modnih kuća i od toga živi, ali na kraju uvijek pobjeđuje kvalitet, a ne kvantitet.
Nova generacija regionalne mode: Dizajnerka Anja Strugar spaja kulturnu baštinu i savremeni dizajn
Koliko su održivost i etička proizvodnja zaista prisutne u savremenoj modi, a koliko su samo marketinški trend?
U nekoj mjeri sigurno jesu zastupljene, ali uvijek treba uzeti u obzir okolnosti u kojima se nalazimo i mogućnosti proizvodnje i potrošača. Posljednjih desetak godina postala je dosta poznata priča o očuvanju planete i obraćanju pažnje na potrošačke vrijednosti. Tu je i poznata priča o veganskoj koži i koliko ona zapravo šteti planeti, te da se mnogo više savjetuje kupovina prave kože jer ima duži životni vijek, ali opet sve zavisi od pojedinca i mogućnosti društva da prihvati promjene.
Premda bih savjetovala da se prije uzme jedna kvalitetna stvar nego deset manje kvalitetnih.
Postoji li dovoljno institucionalne i društvene podrške za razvoj domaće modne scene?
Moda je uvijek bila industrija u kojoj su snalaženje i moć upotrebe preduzetničkih vještina od glavnog značaja. Jako je bitno i da društvo zna da prepozna kvalitet i trud u nečijem radu kako bi osoba imala još više volje da ide u tom pravcu. Moda doprinosi i kao dio kulturne baštine neke zemlje, pogotovo ukoliko se u nju ulaže, jer se ostavlja neka polazna tačka i mlađim generacijama.
Naravno da uvijek ima mogućnosti i da bi trebalo da ih bude više za ulaganje u modnu scenu. Ono što mi se dopada jeste to što vidim napredak u svemu tome i poboljšanje, mada bih voljela da ga bude još više.
Šta bi poručila mladim ljudima koji žele da grade karijeru u modi, ali se ne pronalaze u konceptu brze i potrošačke mode?
Mislim da je glavna stvar stvaranje svog identiteta, a da bi se do toga došlo, ključna je sloboda eksperimentacije i mogućnost isprobavanja različitih stilova. Čak i u današnjem vremenu, gdje je brza moda izuzetno postojana kao koncept, jako veliki broj imena je uspio da se istakne i zauzme svoje mjesto.
Sve to zahtijeva dosta vremena, truda, poznavanje svojih mogućnosti, ali i pomjeranje i prevazilaženje istih. Dovoljan je samo jedan detalj da osoba bude po njemu zapamćena, ali proces dolaženja do tog "jednog detalja" nije uvijek isti i zahtijeva vrijeme, a nekada se iz njega upravo izrodi još milion ideja.