Hoarding, odnosno patološko gomilanje, klinički je prepoznat poremećaj koji se karakteriše trajnom teškoćom da se predmeti bace ili odvoje, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
U digitalnoj kulturi koja je opsjednuta savršenim interijerima i estetikom minimalizma, pojavila se jedna tiha, ali snažna kontra-naracija: influenseri koji čiste tuđe domove – besplatno, bez osuđivanja i pred kamerama. Među najpoznatijima je Aurikatariina, finska influenserka koja je globalnu popularnost stekla videima u kojima ulazi u ekstremno zapuštene stanove i kuće i metodično ih pretvara u čiste, funkcionalne prostore. Njen stil je smiren, nenametljiv i pun empatije. Umjesto senzacionalizma, Aurikatariina nudi dostojanstvo – i poruku da iza nereda često stoji nevidljiva borba.
Sličan pristup ima i influenserka koja stoji iza Facebook stranice "Not the Worst Cleaner". Iako ime zvuči ironično, njen sadržaj je sve samo ne ciničan. Riječ je o ženi koja dokumentuje proces čišćenja ekstremno prljavih i zapuštenih domova, često uz objašnjenja konteksta u kojem su ti ljudi završili. Njeni videi su sirovi, realni i lišeni lažnog glamura. U fokusu nisu mrlje i otpad, nego ljudi koji u tim prostorima žive – ili su nekad živjeli.
Obje se često nalaze u situaciji da čiste takozvane hoarderske domove – prostore u kojima se godinama gomilaju predmeti, smeće, ambalaža, odjeća, novine, pokvareni aparati. Ti stanovi nerijetko postaju neprohodni, nehigijenski i opasni po zdravlje. Za spoljnog posmatrača, prizori su šokantni i teško razumljivi. No, za sociologa ili psihologa, oni su simptom dubljih, složenijih problema.
Hoarding, odnosno patološko gomilanje, klinički je prepoznat poremećaj koji se karakteriše trajnom teškoćom da se predmeti bace ili odvoje, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost. Osoba osjeća snažnu emocionalnu vezanost za stvari i intenzivnu anksioznost pri pomisli da ih se riješi. Posljedica nije samo nered, već i ozbiljno narušavanje kvaliteta života: nemogućnost normalnog kretanja po prostoru, higijenski rizici, socijalna izolacija i često sukobi s porodicom ili institucijama.
Važno je naglasiti da hoarding nije isto što i neurednost ili loše navike. Riječ je o psihološkom problemu koji se često povezuje s traumama, depresijom, anksioznim poremećajima, opsesivno-kompulzivnim poremećajem ili gubicima – posebno gubitkom bliske osobe. Predmeti tada postaju zamjena za osjećaj sigurnosti, kontrole ili kontinuiteta identiteta.
U tom smislu, rad influenserki poput Aurikatariine i Not the Worst Cleaner ima širi društveni značaj. One ne nude samo vizuelno zadovoljstvo "prije i poslije", nego i model empatijskog pristupa. Njihovi videi poručuju da se iza haosa često krije bol, a iza gomilanja – strah.
One normalizuju razgovor o mentalnom zdravlju, razbijaju stigmu i podsjećaju da pomoć ne mora uvijek dolaziti iz institucija, već ponekad iz ruku nepoznate osobe koja je spremna da zasuka rukave bez osude.
U svijetu brzih osuda i instant-rješenja, njihova poruka je suptilna, ali snažna: čišćenje prostora može biti prvi korak ka čišćenju života – ali samo ako se radi s razumijevanjem, strpljenjem i poštovanjem prema onome ko u tom prostoru živi.