U Turskoj se krije podzemni grad Derinkuj koji je imao je tunele, bunare, crkve i kamena vrata koja su štitila stanovnike od neprijatelja.
Duboko ispod kuća i ulica u centralnoj Turskoj krije se čitav grad sa tunelima, prostorijama, crkvama i bunarima. U njemu su ljudi vijekovima tražili spas od osvajača, a ono što je posebno fascinantno jeste da je ovo podzemno naselje bilo osmišljeno tako da hiljade ljudi mogu da se sklone od opasnosti i duže ostanu skrivene.
Riječ je o Derinkuju, podzemnom gradu u Kapadokiji, koji je danas jedno od najneobičnijih istorijskih mjesta u Turskoj. Prema procjenama, mogao je da pruži utočište za čak 20.000 ljudi, a njegov lavirint prolaza i prostorija spušta se desetinama metara ispod površine zemlje.
Grad u kojem se živjelo ispod zemlje
Mislio je da renovira kuću, a onda je iza zida otkrio ulaz u podzemni grad: Pod zemljom se krilo i do 20.000 ljudi
Derinkuju nije bio samo skloništeu koje bi ljudi pobjegli na nekoliko sati dok opasnost ne prođe. Bio je to složen podzemni kompleks, sa prostorijama namijenjenim različitim potrebama svakodnevnog života. U stijenama su isklesani prostori za stanovanje, kuhinje, skladišta hrane, štale, vinski podrumi, vjerski objekti i mjesta za okupljanje. Postojali su i bunari i ventilacioni otvori koji su omogućavali dopremanje vode i cirkulaciju vazduha kroz podzemne nivoe.
Sve to bilo je važno jer su stanovnici, u zavisnosti od okolnosti, mogli da se sklone ispod zemlje na duži period. Umjesto da budu izloženi napadima na površini, imali su mogućnost da se povuku u mrežu prostorija i prolaza koje teško možete da uočite spolja.
Ogromna kamena vrata štitila su ulaze
Jedan od najzanimljivijih detalja Derinkujua jesu masivna kružna kamena vrata kojima su mogli da se zatvore pojedini prolazi. Podsjećala su na velike kamene diskove, a njihova uloga bila je da otežaju neprijateljima ulazak u podzemne prostorije. Uski hodnici takođe su imali odbrambenu funkciju. Kretanje kroz njih bilo je otežano, a prolazi su omogućavali stanovnicima da se povlače dublje u kompleks i zatvaraju pojedine dijelove ako bi napadači uspjeli da prodru unutra.
Upravo zbog takvog rasporeda, podzemni grad nije služio samo za skrivanje već je predstavljao pažljivo osmišljeno utočište. Njegovi graditelji morali su da razmišljaju o tome kako da zaštite ljude, obezbijede im osnovne uslove za život i spriječe neprijatelje da lako stignu do njih.
Ko je gradio podzemni grad i zašto?
Tačno porijeklo najstarijih dijelova Derinkujua nije u potpunosti razjašnjeno. Smatra se da su prvi prostori mogli da nastanu još u prvom milenijumu prije nove ere, dok je kompleks tokom narednih vijekova proširivan i prilagođavan potrebama različitih stanovnika.
Posebno značajnu ulogu imao je u vizantijskom periodu, kada su hrišćanske zajednice u Kapadokiji koristile podzemna naselja kako bi se zaštitile od progona i vojnih upada. Tokom vremena, različite generacije dograđivale su postojeće prostorije i prolaze, stvarajući sve razgranatiju mrežu ispod zemlje.
Tajna je otkrivena tek tokom renoviranja kuće
Iako je vijekovima postojao ispod naselja, Derinkuju je široj javnosti ponovo otkriven tek 1963. godine. Jedan stanovnik je tokom renoviranja svoje kuće srušio zid i iza njega pronašao skrivenu prostoriju. Daljim istraživanjem otkriveno je da ona vodi do mnogo većeg podzemnog kompleksa.
Tako je ono što je počelo kao naizgled obično renoviranje preraslo u otkriće čitavog podzemnog grada, čiji su hodnici i prostorije svjedočili o životu ljudi koji su u prošlosti morali da pronađu način da se zaštite od opasnosti. Danas je dio Derinkujua otvoren za posjetioce, koji mogu da prođu kroz njegove uske tunele i zavire u prostorije uklesane u stijenu. Ipak, nisu svi dijelovi dostupni, a pojedini prolazi su zatvoreni kako bi se obezbijedila sigurnost posjetilaca.
(Mondo)