Da li se često osjećate krivim kada kažete "ne"?
U savremenom društvu, gdje su međuljudski odnosi često podložni pritiscima, fenomen poznat kao "people pleasing" – pretjerana potreba da se udovolji drugima, čak i na sopstvenu štetu – sve češće se prepoznaje kao obrazac ponašanja koji može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje.
Šta je zapravo "people pleasing"?
Pojam "people pleaser" odnosi se na osobu koja konstantno stavlja tuđe potrebe ispred svojih, često iz straha od odbacivanja, konflikta ili gubitka prihvaćenosti. Ovakve osobe često izbjegavaju da kažu "ne", preuzimaju više obaveza nego što mogu da podnesu i potiskuju sopstvene emocije kako bi očuvale sliku "dobre osobe".
Psiholozi ističu da je uzrok ovakvog ponašanja često ukorijenjen u ranom djetinjstvu:
"Djeca koja su učila da su voljena samo kada su poslušna, korisna ili kada zadovolje očekivanja roditelja, razvijaju uvjerenje da je ljubav uslovljena. Kasnije, u odraslom dobu, to može prerasti u konstantnu potrebu da se ugodi drugima, čak i kada je to štetno po samu osobu", objašnjava jedan američki stručnjak.
Psihološkinja Marija Šimunić kaže da "people pleaser" najčešće izbjegava konflikte po svaku cijenu:
"Glavni pokretač ovakvog ponašanja je strah – strah od odbacivanja, neodobravanja ili izazivanja neprijatnosti. Osobe koje ugađaju drugima ne znaju kako da izraze neslaganje, pa često potiskuju sopstvena osjećanja, što dugoročno vodi ka emocionalnom sagorijevanju".
Posledice po mentalno zdravlje
Iako naizgled bezazleno i društveno prihvatljivo, ovo ponašanje može dovesti do ozbiljnih problema – hroničnog stresa, anksioznosti, osjećaja iscrpljenosti, pa čak i depresije. Ljudi koji stalno ugađaju drugima često se suočavaju sa osjećajem unutrašnje praznine jer zanemaruju sopstvene potrebe i vrijednosti.
Pored toga, ovakav obrazac ponašanja može dovesti do nezdravih odnosa – kako u partnerskom, tako i u poslovnom okruženju – gdje drugi počinju da iskorišćavaju spremnost osobe da "uvijek kaže da".
Prema savjetima psihološkog savetovališta "Jerina", izlazak iz uloge ugađanja drugima podrazumijeva razvijanje asertivnosti, odnosno sposobnosti da se iskažu sopstvene potrebe bez ugrožavanja drugih.
"Postavljanje zdravih granica ne znači da ste sebični, već da poštujete sebe. Ljudi često veruju da moraju reći "da" da bi bili voljeni ili prihvaćeni. Međutim, dugoročno to narušava i odnose i lično zdravlje", navode u ovom savjetovalištu.
Kako prepoznati i prevazići problem?
Prepoznavanje problema je prvi korak ka njegovom rješavanju. Ključna pitanja koja mogu pomoći su:
- Da li se često osjećate krivim kada kažete "ne"?
- Da li vam je neprijatno da izrazite svoje mišljenje ako se razlikuje od tuđeg?
- Da li često stavljate tuđe potrebe ispred svojih?
Ukoliko su odgovori potvrdni, korisno je raditi na postavljanju granica, razvoju samopouzdanja i učenju da se vrednujemo bez potrebe za spoljnim odobravanjem.
Terapeutski rad sa psihologom može biti od neprocjenjive pomoći.
"Učenje da kažemo "ne" bez griže savesti je važan deo emocionalne zrelosti. To ne znači da postajemo sebični, već da uvažavamo i sebe podjednako kao i druge", tvrde terapeuti.
U svetu u kojem se empatija i ljubaznost često poistovećuju sa poželjnošću, važno je napraviti razliku između zdravih međuljudskih odnosa i samoponištavanja. Biti dobar prema drugima ne znači zaboraviti na sebe.
(MONDO)