Ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac rekla je Srni da se, od ukupnog broja predmeta po kojima je ova institucija postupala u prethodnoj godini, trećina odnosi na različite oblike nasilja nad djecom.
Povodom 4. juna - Međunarodnog dana djece žrtava nasilja, Grahovčeva je navela da je u najvećem broju slučajeva riječ o različitim oblicima zanemarivanja djeteta, ali i sve prisutnijem psihičkom nasilju.
"Psihičko nasilje ne ostavlja posljedice koje se vide kao kod fizičkog nasilja, zato se teže prepoznaje i prijavljuje, ali posljedice na razvoj djeteta mogu biti mnogo teže. Nasilje nad djecom u porodici prijavljuje rodbina djeteta - tetka, ujak, djed, baka, a nasilje nad djetetom izvan porodice prijavljuju i djeca i roditelji", pojasnila je ona.
Ombudsman za djecu napominje da nasilje nad djecom nikada nije opravdano i da se svakako može i mora spriječiti.
Nasilje nad djecom, dodaje Grahovčeva, javlja se u različitim oblicima - zanemarivanje djeteta, fizičko zlostavljanje, psihičko nasilje, seksualno iskorištavanje, nasilje putem interneta.
"Osnovni problem je što se ono ne prepoznaje na vrijeme i što izostaje odgovarajuće reagovanje nadležnih, kako u dijelu podrške i pomoći djetetu, tako i u dijelu utvrđivanja odgovornosti počinilaca", rekla je Nada Grahovac.
Iako je Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece, koji je potpisan na inicijativu Ombudsmana za djecu, postavio obavezujuće standarde rada nadležnih institucija u zaštiti djece, Grahovčeva ističe da one još nisu preuzele odgovornost u zaštiti djeteta.
Zbog toga, tvrdi ona, izostaje provjera navoda iz prijave da je dijete izloženo nasilju, izostaje procjena potreba i rizika za dijete, te odgovarajuće mjere zaštite.
"Primjer je Centar za socijalni rad Banjaluka koji, po prijavi nasilja nad djetetom, ni poslije mjesec dana nije preduzeo nijednu mjeru iz svoje nadležnosti u zaštiti djeteta, već je svoju obavezu za postupanje prebacio na druge službe i institucije", naglasila je Grahovčeva.
Ona je kao pozitivan primjer navela Osnovnu školu "Sutjeska" iz Modriče koja je, na osnovu sumnje da je dijete izloženo nasilju u porodici, doslovno primijenila Protokol i preduzela sve potrebne mjere iz svoje nadležnosti.
Grahovčeva ističe da je dodatni problem to što o nasilju koje trpe, djeca još uvijek ćute, jer se boje posljedica za sebe i porodicu, boje se da će dodatno iskomplikovati problem, da im se neće vjerovati, te da neće dobiti potrebnu podršku i pomoć.
"Psihičko nasilje ne ostavlja posljedice koje se vide kao kod fizičkog nasilja, zato se teže prepoznaje i prijavljuje, ali posljedice na razvoj djeteta mogu biti mnogo teže. Nasilje nad djecom u porodici prijavljuje rodbina djeteta - tetka, ujak, djed, baka, a nasilje nad djetetom izvan porodice prijavljuju i djeca i roditelji", pojasnila je ona.
Ombudsman za djecu napominje da nasilje nad djecom nikada nije opravdano i da se svakako može i mora spriječiti.
Nasilje nad djecom, dodaje Grahovčeva, javlja se u različitim oblicima - zanemarivanje djeteta, fizičko zlostavljanje, psihičko nasilje, seksualno iskorištavanje, nasilje putem interneta.
"Osnovni problem je što se ono ne prepoznaje na vrijeme i što izostaje odgovarajuće reagovanje nadležnih, kako u dijelu podrške i pomoći djetetu, tako i u dijelu utvrđivanja odgovornosti počinilaca", rekla je Nada Grahovac.
Iako je Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece, koji je potpisan na inicijativu Ombudsmana za djecu, postavio obavezujuće standarde rada nadležnih institucija u zaštiti djece, Grahovčeva ističe da one još nisu preuzele odgovornost u zaštiti djeteta.
Zbog toga, tvrdi ona, izostaje provjera navoda iz prijave da je dijete izloženo nasilju, izostaje procjena potreba i rizika za dijete, te odgovarajuće mjere zaštite.
"Primjer je Centar za socijalni rad Banjaluka koji, po prijavi nasilja nad djetetom, ni poslije mjesec dana nije preduzeo nijednu mjeru iz svoje nadležnosti u zaštiti djeteta, već je svoju obavezu za postupanje prebacio na druge službe i institucije", naglasila je Grahovčeva.
Ona je kao pozitivan primjer navela Osnovnu školu "Sutjeska" iz Modriče koja je, na osnovu sumnje da je dijete izloženo nasilju u porodici, doslovno primijenila Protokol i preduzela sve potrebne mjere iz svoje nadležnosti.
Grahovčeva ističe da je dodatni problem to što o nasilju koje trpe, djeca još uvijek ćute, jer se boje posljedica za sebe i porodicu, boje se da će dodatno iskomplikovati problem, da im se neće vjerovati, te da neće dobiti potrebnu podršku i pomoć.