U protekle dvije godine iz Bosne i Hercegovine je trbuhom za hljebom iselilo 80.000 ljudi, podaci su Saveza izbjeglica i raseljenih lica. Iseljavaju cijele porodice. I sela i gradovi ostaju pusti.
"Sele svi – i Srbi i Hrvati i Bošnjaci", kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza izbjeglica i raseljenih. Dodaje da najviše odlaze mladi visokoobrazovani kadrovi, te ukoliko se ne preduzmu hitne mjere BiH će za pet godina biti zemlja staraca.
Goraždanin Edin Dervišević, stručnjak iz oblasti prostornog planiranja, uprkos činjenici da je taj kadar tražen u Bosni i Hercegovini, ne može pronaći zaposlenje. Prinuđen je obavljati fizičke poslove da bi bilo šta zaradio.
"Nije mi teško ni kopati, ako me neko zovne, brati maline i tome slično", ističe Dervšević.
Edin Dervišević, kao i većina mladih obrazovanih ljudi koji su godinama na birou jer nisu politički angažirani i nemaju članove familije u vlasti, razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine, negdje gdje će znati da cijene njegovo znanje.
Inženjerka biologije, Minela Dragolj, takođe nije mogla pronaći zaposlenje, te je volontirala u humanitarnim organizacijama koje se bave brigom o starim i iznemoglim licima. Nedavno joj se ukazala prilika da ode u Njemačku.
"Dali su mi da radim na odjelu za kardio-vaskularne bolesti i zadovoljna sam. Ovdje sam doživjela i gostoprimstvo, ljubaznost i kolegijalnost što do sada nisam imala priliku da vidim u rođenoj domovini. Ovdje se osjećam baš kao čovjek", iskreno će Dragolj.
Slična je situacija i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, navodi Zoran Maksimović stanovnik Višegrada.
"Višegrad je nekada imao 20.000 stanovnika, danas ima oko 5-6.000. Ako se nastavi ovakva migracija stanovnika, za nekih desetak godina Višegrad će biti jedno obično selo i više se neće zvati Višegrad nego Selograd", smatra Maksimović.
Salmir Dizdarević iz Bihaća jedan je od onih koji su imali sreću da se školuju u Austriji. Nakon završetka fakulteta uspio se zaposliti i nastaviti život u Gracu.
"Da se vratim u državu iz koje sam otišao jer nisam imao nikakvu perspektivu, mislim da na to pitanje suvišno išta odgovoriti. Zahvaljujem Bogu svaki dan što sam imao priliku otići u bolje. Žao mi je vršnjaka koji su ostali u BiH, koji su, možda, obrazovaniji od mene, ali su se morali zaposliti u prosveti i po četiri mjeseca čekaju ionako male plate", kaže Dizdarević.
Prema podacima Saveza za izbjeglice i raseljena lica koji je radio istraživanje obuhvativši gotovo sve opštine, iz Bosne i Hercegovine odlaze svi bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost ili nivo obrazovanja. Odlaze zbog ekonomske, ali i političke nestabilnosti.
"Samo sa područja opštine Zvornik otišlo je više od 8.000 ljudi, iz Brčkog isto. Moram spomenuti da je u Kantonu 10 situacija najgora, a onda i manje opštine poput Kupresa, Bosanskog Grahova, Drvara gdje su gotovo sve porodice ili spremne za odlazak ili su već iselile. Ukratko, nema opštine u Bosni i Hercegovini koja se ne suočava sa ovim problemom", ističe Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza.
Najveći procenat gubitka stanovništva je u opštinama Livno i Bihać. Mladi su uglavnom otišli, a oni stariji su zarobljeni u beznađu.
