Stanovnike BiH, bar ako je suditi po zvaničnim statistikama, od kad je svijeta i vijeka nije dijelio veći socijalni jaz, na čijem su jednom kraju oni koji imaju milione, a na drugom cijela armija onih koji bukvalno preživljavaju.
Ovi prvi su u grčevitoj borbi da što više povećaju svoj imetak, što potvrđuje i podatak da je štednja građana BiH u komercijalnim bankama prvi put od početka rata premašila iznos od vrtoglavih deset milijardi KM, a među najbogatijim štedišama svakako je 525 onih čija ušteđevina premašuje milion KM?!
S druge strane, oko 30.000 najsiromašnijih odavno je zaboravilo kako zvuči šuškanje papirnih novčanica, jer najčešće u džepu nemaju ni koju kovanicu, pa su prisiljeni da na tanjir pasulja i četvrt hljeba strpljivo čekaju u redu ispred neke od javnih kuhinja, uprkos svemu srećni što su uspjeli da se izbore bar za ovu "privilegiju", piše "Press".
A između prvih i drugih čitav je korpus nezaposlenih, radnika koji mjesečno dirinče za siću kojom mogu da žive samo po principu "od danas do sutra", te penzionera među kojima mnogi zbog lošeg standarda preživljavaju sa dva skromna obroka.
Zvanične statistike pokazuju da, naime, oko 540.000 građana BiH tavori na zavodima za nezaposlene, dok je tek u nešto malo boljoj poziciji oko 200.000 radnika koji mjesečno rade za minimalnih 370 KM, kojima ne mogu da zadovolje ni one najosnovnije životne potrebe.
Po životnom standardu rame uz rame sa njima stoji i oko pola miliona penzionera, od kojih više od 60 odsto mjesečno takođe mora da akrobatiše sa tek nešto više od 300 KM, kojima, kako poručuju, ne mogu da kupe ni dovoljno hljeba, a kamoli nešto drugo.
Oni, međutim, bar zasad imaju koliko-toliko redovna primanja, za razliku od zaposlenih u mnogobrojnim posrnulim preduzećima u kojima plate kasne i po 15 mjeseci. Samo u Srpskoj oko 80.000 radnika dolazi na posao iako mjesecima nisu primili platu, zaboravivši u toj agoniji na doprinose koji im, nerijetko, godinama nisu uplaćeni.
Zato i nije čudan podatak relevantnih evropskih i svjetskih institucija čija istraživanja pokazuju da u BiH svake noći svaki šesti stanovnik zaspi gladan, dok je ova država iz godine u godinu u samom vrhu listi najsiromašnijih zemalja u svijetu.
U udruženjima potrošača kažu da pomenute statistike nedvosmisleno potvrđuju da se u BiH odavno izgubio srednji sloj koji je u svakoj normalnoj i uređenoj državi nosilac njenog ekonomskog razvoja.
"Mi smo izgubljeni i u vremenu i u prostoru! S jedne strane imamo sloj koji živi više nego lagodno, a s druge strane, sve više ljudi koji ne znaju kako će preživjeti ni aktuelni dan. Socijalne razlike među ljudima nikada nisu bile ovakve i ovolike. Običan svijet jedva može da skucka i za hranu, dok se bogati sloj bahati kako stigne", kaže direktor Potrošačke zadruge "Eurobih" Mesud Lakota.
To potvrđuju i podaci Spoljnotrgovinske komore BiH, prema kojima se u ovu državu, u kojoj polovina građana živi samo na korak od gladi, godišnje uvezu i desetine miliona KM hrane koja i u najrazvijenijim evropskim i svjetskim prestonicama predstavlja luksuz "par ekselans".
Tako na godišnjem nivou u BiH godišnje uđe jastoga, kamenica, sipa, hobotnica, kavijara, šampanjca, najskupljih sireva, vrijednosti nekoliko desetina miliona KM?!
Ništa čudno, da kilogram kavijara, i to onog "srednjerazrednog", ne košta od 1.000 pa do 20.000 KM -kolika je cijena najkvalitetnijeg "beluga rojala"! S druge strane, gastronomi ili pomodari iz BiH kojima cijena, očigledno, nije nikakva prepreka na putu ka "dobrom zalogaju" ili "dobroj kapljici", za kilogram jastoga treba da izdvoje oko 200, a za flašu malo boljeg šampanjca oko 350 KM.
Među onima koji za kavijar, jastoge i "gorgonzolu" najvjerovatnije nikad nisu ni čuli su kako nezaposleni tako i sve više radnika i penzionera, koji polako gube i pojam šta to bijahu junetina ili svinjetina, pa čak i one najnekvalitetnije prerađevine od mesa.
Otpaci iz Evrope
Svi oni uglavnom tamane hljeb i makarone, dok meso, mliječne proizvode, voće i povrće uglavnom samo sanjaju. To potvrđuju i istraživanja renomiranih svjetskih organizacija i institucija, prema kojima stanovnik BiH u prosjeku godišnje potroši 110 kilograma, a građanin EU tek 35 kilograma hljeba?! S druge strane, u RS i BiH se po glavi stanovnika pojede 28 kilograma mesa - u prosjeku 76 grama dnevno (?!), u odnosu na zemlje EU, čiji građanin u svojoj ishrani godišnje "slisti" čak 91 kilogram!
Takođe, većina ljudi u BiH uglavnom jede piletinu koja košta pet i po i salame od tri KM, zbog bijede zatvarajući oči pred činjenicom da su ove namirnice pune vode, aditiva, pa čak i, kako se opravdano vjeruje, otpadaka koje je u Evropi grehota davati i životinjama!
Član banjalučkog Udruženja penzionera Nenad Ratković kaže za naš list da su penzioneri iz mjeseca u mjesec siromašniji, s obzirom na to da penzije stagniraju, troškovi života rastu.
"Trećina penzionerske populacije već je u ekstremnom siromaštvu! Da nije javnih kuhinja, ne znam šta bi bilo s njima. Mnogi komad hljeba traže i u kontejnerima, jer nemaju drugog izbora. I oni malo "imućniji" jedva sastavljaju kraj s krajem. Mnogi su bukvalno morali da se odreknu jednog obroka, jer drugačije ne bi mogli da opstanu. Zaista ne pamtim da su socijalne razlike među građanima bile ovako izražene", ističe Ratković.
