Neobična konferencija posvećena ulozi tetovaža u formiranju identiteta održva se na Vatikanskom univerzitetu.
Odluka da se konferencija pod nazivom "U koži: identitet, simboli i istorija trajnih tjelesnih oznaka", koju su organizovali Hrišćanska umjetnička fondacija i izraelski ambasador pri Vatikanu, pomalo je neobična imajući u vidu zabranu tetoviranja u judaizmu i tetoviranja serijskih brojeva Jevrejima tokom holokausta.
Ambasador Mordekaj Lijevi kaže da paradoks postoji i da i dalje živo sjećanje na Aušvic i tetovaže dodaje još jedan sloj jevrejskoj averziji prema tetoviranju koje mnogi ortodoksni rabini zabranjuju, jer mijenja ljudsko tijelo koje je božanska kreacija.
Lijevi je, međutim, priznati stručnjak u tom polju i žestoki kritičar onoga što naziva "komercijalizacijom" važnog aspekta kulturne istorije koja se proteže od Jerusalima do Japana.
Tetovaže "mogu biti simbol društvenog statusa, etničkog identiteta, vjerskog iskustva ili hodočašća ili prosvjećenja", rekao je on na dvodnevnoj konferenciji. "One su takođe i simbol pobune i različitosti".
Konferencija održana na univerzitetu koji se nalazi u blizini Trga svetog Petra, prva je te vrste i učesnici su bili iznenađeni što je do nje uopšte došlo imajući na umu da je proučavanje tetoviranja relativno novo na polju ozbiljnih akademskih studija.
"Oduševljena sam", rekla je AP-u istoričarka sa Oksforda Džejn Kaplan koja je napisala antologiju o tetovažama u američkoj i evropskoj istoriji.
Tokom dvodnevne konferencije, stručnjaci su ukazali na različite upotrebe tetovaže tokom istorije. Luk Reno sa univerziteta u Poatjeu govorio je o tetoviranim mumijama pronađenim u Egiptu koje su najvjerovatnije bile udate za nubijske vladare i zvaničnike i predstavljale "žive trofeje" prestiža vladara.
Krstaši iz 11 vijeka žigosali su svoja čela ili ramena krstom prije odlaska u bitku kako bi pokazali da je Bog na njihovoj strani. Brojni vjernici su tokom vjekova sebi "pravili" stigmate - rane koje je Hrist imao po šakama i stopalima od raspeća.
Čak i danas, mnogi igrači novozelandskog ragbi tima imaju tradicionalne tetovaže Maora, rekao je kustos Muzeja pacifičke kulture Šon Malon.
"To je opipljiv način izražavanja prošlosti", rekao je on. "Ovdje ima mnogo tetoviranih, samo se to ne vidi", dodao je on pokazavši na učesnike konferencije.
Lijevi, izraelski ambasador, prvi put se zainteresovao za istoriju tetovaža dok je radio u Švedskoj gdje je čitao o Šveđanima koji su u 17. vijeku odlazili u Svijetu zemlju odakle su se vraćali sa tetovažama koje su svjedočile o njihovom hodočašću.
Tetovaže su se tada radile tako što bi tatu-majstor precrtao željenu sliku sveca na kožu i onda iglom bušio kožu i pratio ivice slike da bi potom krpa natopljena mastilom bila vezana preko rane kako bi pigment ušao pod kožu.
I pored mukotrpnog istraživanja Lijevi navodi da se o prvim tetovažama malo toga zna, jer "nestanu iz sjećanja istorije zajedno sa svojim vlasnikom".
(Tanjug)
