Razvoj novih tehnologija doprinijeo je ekspanziji društvenih medija čije moći su postali svjesni i političari.
Naročito u predizbornim kampanjama političari se trude da tim putem stignu do potencijalnih birača.
Broj ljudi registrovanih na društvenim mrežama koje nude otvorenu komunikaciju, brzo širenje i laku dostupnost informacija, svakodnevno raste - Facebook danas na svoj deseti rođendan ima 1,2 milijarde registrovanih korisnika širom svijeta, a Twitter pola milijarde.
Ako se zna da se u samo jednom minutu na Internetu pošalje 100.000 tvitova, na sajtu YouTube se "aplouduje" 30 sati videomaterijala, dok se na Facebooku pregleda šest miliona stranica, onda je jasno koliko društvene mreže mogu da budu moćna mašinerija, samo ako se vješto upotrijebe.
Razvoj novih tehnologija otvorio je političarima nove mogućnosti za približavanje biračima.
Dok je Ruzvelt bio prvi političar koji je do građana dopirao preko radija, a Kenedi bio omiljena ličnost televizijskih kamera, moglo bi se reći da Barak Obama suvereno vlada društvenim medijima koji karakterišu komunikaciju 21. vijeka sa više od 34 miliona sljedbenika na Twitteru i više od 30 miliona lajkova na Facebooku.
Obamina onlajn kampanja za izbore 2012. godine koja je krenula sa Facebooka bila je od ključnog značaja za njegov reizbor.
Šef njegovog PR tima Džim Mesina započeo je rad na kampanji sastancima sa menadžerima Internet kompanija kao što su Epl, Facebook, Google i Majkrosoft od kojih je zatražio savjet kako da se pomoću novih tehnologija komunicira sa potencijalnim biračima.
Pokrenuta je kampanja pod nazivom "Are You In?" koja je omogućila fanovima da se uloguju na fan stranicu gde su mogli aktivno da učestvuju i nema sumnje da je Obamin tim uspio maestralno da animira birače na virtuelnom nivou za pitanja iz realnog života.
Pored političkih saopštenja Obamin tim je postavljao živopisne poruke na društvenim mrežama poput Instagrama, Pinteresta i Tumblra koje omogućuju intenzivnu interakciju i virtuelno širenje vizuelnih sadržaja.
Obama je 7. novembra, istog trenutka kada je njegova pobjeda na predsjedničkim izborima u SAD postala izvjesna, postavio kratak tvit koji je glasio: "Još četiri godine", a zanimljivo je da je ta jednostavna poruka oborila rekord po najvećem broju novih tvitova u sekundi koji su uslijedili kao reakcija i kojih je bilo čak 327.000.
Stručnjaci u Njemačkoj ipak smatraju da je uloga društvenih medija u kampanjama precijenjena, sudeći po tome što su ankete pokazale da su tokom kampanje za njemačke parlamentarne izbore klasični mediji, poput televizije, novina i radija bili najomiljenija sredstva informisanja među građanima.
Tako je u jednoj anketi, 70 odsto Nijemaca reklo da se najrađe informisalo preko televizije, 65 odsto preko novina, 54 odsto preko radija, dok je samo 19 odsto ispitanih reklo da se informisalo digitalnim putem odnosno preko društvenih mreža poput Twittera ili Facebooka, a čak su izborni štandovi i razgovori sa građanima na ulicama (35 odsto) bili popularniji od Interneta.
Ipak primjetan je trend po kojem su tradicionalne forme obraćanja političkih lidera ljudima na velikim skupovima u predizbornim kampanja zamijenjene novim oblicima komunikacije na društvenim mrežama koji omogućuju milionima birača da iz udobnosti svojih fotelja razgovaraju direktno sa svojim političkim predstavnicima zbog čega je politika postala više lična.
Da je Twitter postalo omiljeno sredstvo komunikacije sa javnošću evropskih zvaničnika jasno je svaki put kada neko od njih tokom važnog zasijedanja napiše neki tvit, a to se više puta pokazalo na primjeru Srbije kada su zvaničnici ključne odluke i ocijene o toj zemlji najprije "tvitovali", a potom izrekli na konferencijama za štampu.
Tako su recimo evropski zvaničnici 21. januara uputili čestitke Srbiji povodom održavanja prve međuvladine konferencije sa EU, kojom je ova zemlja i zvanično otpočela pregovore o članstvu u EU, oglasivši se najprije na Twitteru.
"Istorijski dan na putu za EU: razgovori o pristupanju su stvarno otpočeli. Čestitam!", napisao je među prvima evropski komesar za proširenje Štefan File na svom Twitter nalogu, na engleskom i srpskom jeziku.
Takođe vijest da su šefovi država i vlada članica EU u martu 2012. na samitu u Briselu, zatvorenom za javnost, dodijelili Srbiji status kandidata za članstvo u Uniji, prvi je upravo na Twitteru, saopštio predsjednik Evropskog saveta Herman van Rompej.
Međutim, društvene mreže mogu da budu mač sa dvije oštrice za političare jer povećavaju njihovu "dostupnost", a samim tim i odgovornost i "ranjivost" zbog izloženosti svakakvim reakcijama na Internetu.
Tako je na primjer "selfi" fotografija predsjednika SAD Baraka Obame kako sjedi nasmijan sa premijerkom Danske na komemoraciji bivšem južnoafričkom lideru Nelsonu Mandeli, koja je postavljena na Tviteru, naišla na oštru kritiku javnosti.
Neprimjerene izjave ili fotografije na profilima nekih političara nanijele su štetu njihovim karijerama, a pretjerano prisustvo na društvenim mrežama može da otjera potencijalne birače.
Tu su naravno i snimci koji sada u digitalnoj eri više nisu alatka u ruci samo fotoreportera ili snimatelja, već i običnih ljudi koji u svakom trenutku mogu da ih objave na YouTubu zbog čega su političari iako oduvijek javne ličnosti, sada mnogo više izložene budnom oku te iste javnosti.
Neke javne ličnosti, pa i političari pored realnog žive "virtuelnim životom" i na društvenim mrežama, tako da njihovi sljedbenici i bukvalno mogu da prate svaki njihov korak.
Tako recimo, švedski ministar spoljnih poslova Karl Bilt, koji važi za jednog od najaktivnijih tviteraša, obavještava javnost o svojim političkim aktivnostima, ali i gdje se u datom trenutku nalazi, kuda putuje i zašto, kakvo vrijeme ga je sačekalo na aerodromu po izlasku iz aviona, gdje se šiša i slično.
Ipak, treba imati na umu da su i političari ljudi koji sa svojim sljedbenicima žele da podijele i neke lične impresije i emocije, što je možda upravo ono što privlači njihove birače.
Dakle, moglo bi se reći da je "politika u 140 karaktera" (koliko je maksimalno dozvoljeno znakova u tekstualnoj poruci na Twitteru) dostupan medij svima kao odlično oruđe za pokretanje raznih pitanja, čije rješavanje ipak zahtijeva posvećenost u realnom svijetu.
(Tanjug, foto: Screenshot)