Finci su riješili da praktično isprobaju teorije o opštoj dobrobiti društva ako svi građani, i zaposleni i nezaposleni, dobijaju od države "platu" dovoljnu za osnovne potrebe. Stigli su prvi rezultati.
Testirana finska varijanta univerzalnog osnovnog prihoda (UBI, univerzal basic income) donosila je 560€ mjesečne "plate" za nezaposlene. Izabrano je nasumice 2.000 ljudi sa biroa rada i sada, poslije dvije godine, stigli su prvi rezultati.
Pitanje osnovnog prihoda (UBI) niti je novo, niti filantropsko. Sve razvijene države imaju neki oblik socijalne pomoći za (privremeno) nezaposlene, koji je sam po sebi birokratski i neefikasan. Pitanje koje dugo postoji u ekonomskoj i socijalnoj teoriji, posljednjih je godina u žiži javnosti zbog sve većeg porasta nezaposlenosti izazvanoj, između ostalog i sve većom automatizacijom poslova i upotrebom robota i kompjutera. Do posla će se, po svoj prilici, dolaziti sve teže i teže i u razvijenim zemljama.
Drugi paket društvenih problema koje sa sobom nosi populacija nezaposlenih su zdravstveni problemi vezani za siromaštvo, što je na dugi rok skuplje za društvo od davanja "građanske plate".
Za taj dohodak zalažu i neki neoliberalni ekonomisti, još od Miltona Fridmana. Ideja je da dobije svako ko ne zaradi dovoljno za život, a bila bi određena i granica prihoda nakon koje bi se univerzalni dohodak vraćao državi.
Slične ideje da ljudi treba da imaju novca za osnovne potrebe samim tim što su dio društva, zagovaraju i ugledni biznismeni poput berzanskog investitora Bila Grosa ili vlasnika Facebooka Marka Cukerberga. Eksperimenti s UBI se izvode i u Kanadi, Ugandi i Keniji.
Ali, izgled da će prevladati oni drugi - kritičari koji ga gledaju kroz prizmu kratkoročnog troška - kažu da je takav program skup, nepraktičan i da ljude destimuliše da traže posao.
Takav je bar slučaj u Finskoj, gdje se u argumentaciji zašto je potreban UBI krenulo od "ekonomskog" razloga - da će to povećati šanse da ljudi traže/dobiju posao i "pravu" platu.
U tom dijelu, rezultati iz prve godine primjene dvogodišnjeg programa pokazuju da promjena u zapošljavanju unutar posmatrane grupe nema.
EKSPERIMENT: Fincima za "džeparac" 560€ mjesečno
Ljudi su uzimali svojih 560 evra svakog mjeseca, ali nisu se zbog toga pretrgli da nađu posao, iako bi im tih (dodatnih) 560 evra ostalo do kraja eksperimenta.
Međutim, onaj društveni efekat eksperimenta je itekako uspio. Ljudi koji su dobijali pare iako ne rade su u populaciji nezaposlenih bili oni koji su daleko zdraviji i bez stresa koji svakodnevni nerad i stalna neizvjesnost "normalnih" nezaposlenih nosi sa sobom.
"Statistički nema značajne razlike po pitanju zapošljavanja. Ali, istraživanje pokazuje značajnu razliku između nezaposlenih bez plate i onih sa UBI što se tiče blagostanja", kaže se u izvještaju čija će puna verzija biti objavljena 2020. godine.
Oni koji su imali redovne prihode su zdravstveno mnogo bolje stajali ali i imali više samopouzdanja i vjere u budućnost, kao u svoju sposobnost da utiču na društvene procese. Jednom rječju, bili su poželjniji članovi zdravog društva.
Da li će to biti dovoljno za "naručioce" eksperimenta, ili će prevagnuti čisti ekonomski interes obavezne "jurnjave za poslom", vidjeće se kada stignu konačni rezultati.
