Majke dolazak bebe na svijet čekaju s nestrpljenjem iako to znači mijenjanje života iz korijena. Međutim, postoje i one koje se u toj ulozi ne snađu baš odmah, osjećaju nemoć, tugu, potištenost. Osjećaju postporođajnu depresiju.
Postporođajna depresija je niz emocionalnih promjena i promjena u ponašanju majke koje se mogu javiti nakon poroda, a pripisuju se mnogim biohemijskim i psihološkim promjenama, povezanih sa rađanjem djeteta.
Iako zvuči strašno, postporođajna depresija to ne mora biti. Bitno je samo, kako se stručnjaci slažu, prepoznati simptome i potražiti pomoć.
Simptome postporođajne depresije na svojoj koži i u svojoj glavi osjetila je i naša sagovornica, koja je kroz ovo teško iskustvo prošla sa oboje djece.
Ž. G., tridesetpetogodišnja majka dvoje djece, sa postporođajnom depresijom se susrela odmah nakon prvog poroda, sa svojih 25 godina.
“Moj osjećaj nemoći i neznanja me odveo u depresiju. Beba je neprestano plakala, a i ja sa njom. Osjećaj praznine i potištenosti me je držao mjesecima. Najviše mi je smetalo što beba nije sisala i što je imala grčiće, a sve bebe iz moje okoline su sisale, spavale… Misli i osjećanja su bila pomješana od ushićernosti do potištenosti, nepodobnosti za obaveze majčinstva. Izgledalo mi je da se sve majke snalaze bolje od mene, da su im bebe kao iz reklame a kod mene haos u glavi. Povukla sam se u sebe, nisam izlazila iz kuće. Otuđila sam se od svih.”
Iako su joj porodica i prijatelji pokušavali pomoći, tješili, govorili da to nije ništa da će proći, ona je ipak odlučila potražiti stručnu pomoć i to se pokazalo kao prava odluka.
“Nakon perioda plača, tuge, otuđivanja od društva, izbjegavanja javnih mjesta, potištenosti, stotine isčitanih foruma i savjeta, pomoć sam potražila kod doktora. Prvo kod porodičnog pa me on uputio kod psihijatra. Dobila sam terapiju medikamentima, koju sam kombinovala sa autosugestijom. Nije bilo lako ali s obzirom da sam uvijek bila pozitivac rekla sam sebi da se moram vratiti na stari put. Nakon nekoliko mjeseci stvari su krenule nabolje, beba je malo porasla, odnosi sa okolinom su se stabilizovali i sve je krenulo svojim putem”.
Kroz svoj oporavak naša sagovornica je usput saznala da je jako puno mama prošlo slično iskustvo ali nisu govorile o tome. Njen oporavak je trajao oko godinu i po dana, nakon čega je prestala piti terapiju, i vratila se u normalan tok . A onda je došla i druga beba.
“Nakon 4 godine došla je druga beba, ali bilo je mnogo lakše. Blaži oblik depresije se opet javio ali to sam pripisala hormonskom disbalansu i prebrodila sam mnogo brže i lakše. Danas su djeca velika, gotovo da sam zaboravila na postporođajne muke, jedino se muž ponekad sjeti i kaže:"Samo da smo izašli iz onog crnila". Više i ne pamtim kad sam zaplakala ili osjećala potištenost”, kaže ona i dodaje da je za sve majke bitno da o tome govore na glas i obavezno potraže pomoć.
“Bolje par mjeseci oporavka, nego trajne posljedice nervoze, tuge i slično, koje će se odraziti i na djecu i na porodicu”.
Sa njenim savjetom se slažu i doktori. Psihijatar Centra za mentalno zdravlje Banjaluka, doktorica Tanja Višić Ilić kaže da je jako bitno da se liječenje počne na vrijeme.
Iako se tačan uzrok postporođajne depresije još ne zna, prema nekim istraživanjima, uzrok, kako doktorica Višić Ilić kaže, treba tražiti u naglom padu razine hormona u tijelu majke nakon poroda.
“Tokom trudnoće nivo estrogena i progesterona je deset puta veći od normale, a zatim u roku od tri dana nakon poroda razina tih hormona,kao i endorfina, kortizola i prolaktina pada na razinu prije trudnoće. Uz navedene biohemijske procese u tijelu majke, dolazi i do psiholoških promjena koji još više pojačavaju vjerovatnoću pojave postporođajne depresije. Iscrpljenost nakon poroda, stres i nedostatak sna u prvim nedjeljama života novorođenčeta, mogu biti uzroci u pojavi ovog poremećaja”.
Ono što je jako bitno a ujedno i najteže je prepoznati simptome, jer vrijeme nastanka postporođajne depresije je individualno. Obično počinje jedan do dva mjeseca nakon poroda, nekad može i nakon nekoliko mjeseci. Jedna trećina žena, ima simptome već u toku trudnoće, koji se nastavljaju i poslije poroda.
“Najčešći simptomi i znaci postporođajne depresije su: učestale promjene raspoloženja i nagle oscilacije, tuga, neraspoloženje, pretjerana briga i zabrinutost za dijete, strah, zanemarivanje djeteta, oscilacije apetita, od gubitka apetita do prejedanja, nesanica, teško usnivanje, rano jutarnje buđenje, ili pretjerana pospanost, uznemirenost, razdražljivost, plačljivost, osjećaj gubitka energije, osjećaj nemogućnosti suočavanja sa problemima, negativne misli, teškoće u koncentracije, i pamćenju (osjećaj zaboravnosti), gubitak samopouzdanja, osjećaj krivice, gubitak interesovanja, gubitak volje, nemogućnost uživanja, prisustvo suicidalnih i homicidalnih misli”, kaže doktorica Višić Ilić.
Psihijatri ističu da u blažim slučajevima, kad simptomi traju kratko i blagog su intenziteta, liječenje postporođajne depresije ne zahtjeva stručno liječenje, ali ukoliko simptomi potraju…
“Ako simptomi traju kratko i ne ometaju svakodnevno funkcinisanje majke, dovoljna je podrška porodice i prijatelja. Međutim ako simptomi potraju duže i jačeg su intenziteta, potrebno je potražiti ljekarsku pomoć. Liječenje je uspješnije ako se započne na vrijeme, tegobe traju kraće vrijeme i brzo se postiže stabilizacija psihičkog stanja. Međutim nikad nije kasno potražiti stručnu pomoć”, ističe psihijatar Centra za mentalno zdravlje Banjaluka.
Jedan od prvih koraka u liječenju postporođajne depresije, kako ističe, je ordiniranje antidepresiva i anksiolitika. Ako majka doji, potrebno je posavjetovati se sa ljekarom, o prekidu dojenja, načinu uzimanja lijeka i izboru antidepresiva. Anksiolitici se ordiniraju na početku terapije, uzimaju se najduže do 3 mjeseca. Antidepresivi se nakon stabilizacije psihičkog stanja koriste još 6 do 9 mjeseci, a ponekad je potrebno uzimanje lijeka i kroz duži vremenski period.
“Uz antidepresive, preporučuje se i psihoterapija, naročito je korisna kognitivna psihoterapija. Cilj je promjeniti negativne načine mišljenja i osjećaja majki, te ih naučiti da razmišljaju pozitivno i konstruktivno. Potrebno je pružiti emocionalnu podršku, kao i pomoć u razumijevanju njenih osjećaja”, kaže dr Višić Ilić.
OBLICI POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE
Postporađajnu depresiju prema intenzitetu simptoma, vremenu trajanja, opasnosti po zdravlje majke i djeteta možemo podijeliti na tri oblika: Postporođajnu tugu ili „beby blues“, Postporođajnu depresiju, Postporođajnu psihozu.
“Postporođajna tuga je blagi oblik, i ne predstavlja ozbiljnu opasnost. Istraživanja pokazuju da se javlja kod gotovo 80 % majki. Javlja se u prvoj nedjelji nakon poroda i to u vidu osjećaja tuge, tjeskobe, učestalim plačom bez vidljivog razloga, problemima sa spavanjem. Simptomi uglavnom nestaju za nekoliko dana i bez liječenja. Majkama se u ovom periodu može pomoći emocinalnom podrškom, adekvatnom pomoći oko novorođenčeta, te ostalih kućnih poslova.
Postporođajna depresija. Ako simptomi tuge i tjeskobe traju duže od dvije nedjelje nakon poroda, potrebno je potražiti pomoć ljekara, jer postoji opasnost da se razvila postporođajna depresija. Simptomi se mogu javiti i odmah nakon poroda, ali i nakon nekoliko mjeseci. Ovo je ozbiljniji problem od postporođajne tuge, i zahvaća otprilike 10 -15 odsto majki. Najčešći simptomi su promjene u ponašanju, osjećaj tuge i neraspoloženja, bezvolje, često plakanje, razdražljivost, umor, malaksalost, gubitak energije, nemogućnost brige za sebe i dijete. Liječenje antidepresivima i psihoterapijom često je veoma uspješno.
Postporođajna psihoza. Ovo je najteži i najozbiljniji oblik postporođajnog stanja i zahtjeva hitnu medicinsku pomoć. Relativno je rijedak i pojavljuje se kod 1 od 500 majki. Simptomi koji se javljaju: izrazita uznemirenost i nervoza, razdražljivost, zbunjenost, nesanica, strah, halucinacije, paranoidnost, hiperaktivnost, do manije. Javlja se ubrzo nakon poroda, vrlo intenzivno, a može da traje od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci. Potrebna je hitna medicinska pomoć, jer postoji velika opasnost od samoubistva ili nanošenja ozljeda djetetu. Potrebno je bolničko liječenje majke uz adekvatnu psihofarmakoterapiju.
Bitno je naglasiti da Centar za mentalno zdravlje Banjaluka ne raspolaže sa egzaktnim podacima o broju oboljelih žena, jer ne postoji jedinstven sistem prikupljanja podataka o osobama sa mentalnim poremećajima.
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu!
