Prisjetimo se priče koja je svojevremeno ganula cijeli region...
Januar 2013. godine...
Ima dva i po mjeseca i zove se Nikola. Dobra je beba, lijepo napreduje. Odgajaju ga tata i tetka. Naslijedio je hrabrost i oči svoje majke - majke hrabrost, Jelene Trikić.
Priča o Jeleni Trikić (32), prozvanoj „majka hrabrost“, koja je radi bebe koju je nosila odbila da zloćudni tumor na mozgu liječi jakim citostaticima, sigurno je najsvjetliji i najupečatljiviji događaj u 2012. godini.
Nema čovjeka koga nije dirnula Jelenina hrabrost i odlučnost da na svijet donese svog prvog i jedinog sinčića, koga je vidjela svega nekoliko puta prije smrti.
Novinar MONDA posjetio je u Prijedoru dom Jeleninog muža Gorana Dunovića i njihovog sinčića Nikole, starog dva i po mjeseca.
U skromnom potkrovlju kuće Dunovića, Goran nas je primio, nasmijan i srdačan, i započeo priču o svojoj hrabroj supruzi.
„Jelena i ja upoznali smo se 2003. godine u Prijedoru, i od tada pa do kraja smo bili zajedno. Razboljela se 2007, kada je imala prvu operaciju na glavi. Tu prvu operaciju prevazišla je prilično lako, jer je uvijek bila veliki borac, i nikada se nije predavala.
Doktori su poslije operacije konstatovali da se ne radi o ničem opasnom, a ona se zaista potpuno oporavila. Međutim, nakon dvije godine, bolest se vratila. Jelena je morala ponovo na operaciju, a poslije su nas ponovo uvjeravali da će sve biti u redu“, priča Goran.
Nakon druge operacije nije bilo nikakvih znakova bolesti, i Jelena je u februaru ove godine ostvarila svoju veliku želju – zatrudnila je. Na prvoj kontroli trudnoće konstatovano je da je potpuno zdrava. Međutim, u avgustu su se pojavili novi simptomi, a snimak glave je pokazao da je bolest jako uznapredovala.
„Doktori su tada predložili prekid trudnoće, kako bi odmah mogla da ide na terapiju. Međutim, ona je tu terapiju odbila – donijela je odluku da prvo rodi dijete, a tek onda da se liječi. Vjerovatno je već tada bila svjesna da neće preživjeti“, priča Goran.
Mali Nikola došao je na svijet carskim rezom 9. oktobra, a Jelena je nakon toga počela čak i da se oporavlja - hoda, smije se, normalno jede, što je doktorima predstavljalo čudo... A onda je ipak bolest prevladala i 18. novembra Jelena je preminula. U rodnom Drvaru, gdje je i sahranjena, nema osobe koja nije plakala za njom.
Međutim, život je ipak pobijedio - mali Nikola, koji je rođen prije vremena, sa sedam i po mjeseci, sada je zdrava, vesela i napredna beba, pravi borac kao i mama, čak je i njene oči naslijedio!
Goranu oko bebe mnogo pomaže sestra Sanja, koja ima dvije kćerkice, a Sanja kaže da joj briga o bebi uopšte ne pada teško.
„Trebalo je malo vremena da se 'upoznamo', ali sad je sve dobro. Nikola je dobra beba - jede, spava, plače, smije se, i napreduje, hvala bogu“, kaže uz osmijeh Sanja, kojoj u pomoć pritekne i baka Veselka.
„Novinari dolaze neprestano, još od momenta kada je Jelena rodila Nikolu. Ko god me je nazvao, dobio je informaciju, nikoga nisam odbio, jer smatram da je zaista u pitanju podvig o kome treba da se priča, za koji treba da se čuje“, kaže Goran, inače nastavnik srpskog jezika.
Na pitanje da li ima nešto konkretno da im nedostaje, Goran skromno kaže da imaju sve što im treba.
„Zaista se nismo nadali tolikoj pomoći koju smo dobili – ljudi su nam darovali novac, hranu i odjeću za bebu, tako da za sada imamo sve što može da se kupi i što bebi treba. Nikoli ne fali ništa i nikad mu neće ništa nedostajati. Jedno što mu ne mogu obezbjediti je – majka.“
Iz Drvara u Prijedor često navrate Jelenini roditelji, kako bi vidjeli Nikolu - baka Milkica, deda Vladimir i Jelenina sestra Vlatka obožavaju mališana koji im je najdraža uspomena na pokojnu Jelenu.
Goran, koji zrači skromnošću i dobrotom, već desetak godina radi kao nastavnik srpskog jezika u mjestu Knežica, udaljenom 17 kilometara od Prijedora. Kaže da voli svoj posao, a uz osmijeh kaže – još samo da je malo bolje plaćen.
Prošle godine upisao je dodatne dvije godine na Filološkom faklutetu u Banjaluci, uz nadu da bi jednoga dana mogao da se zaposli kao profesor srpskog jezika u nekoj srednjoj školi.
Jeleni Trikić, koja je život dala za svog sina Nikolu, „Nezavisne novine“ posthumno su dodijelile nagradu za podvig godine, a ta nagrada od ove godine nosiće i njeno ime.
(Tekst i foto: Siniša Stanić/MONDO, januar 2013. godine)
