• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ko se boji zmija još... (FOTO)

Autor Anadolija

Više ljudi umre od ujeda pčela, nego od zmija.

Pojava zmija u junu i početkom jula nije ništa neobično, jer je ženkama u ovom periodu zbog budućih mladih potrebno više sunca i energije zbog čega se više sunčaju i love, a građani pri susretima sa zmijama uglavnom nemaju razloga za strah.

"I brojnost zmija i efekti zmijskog ujeda se često preuveličavaju u javnosti", rekao je Goran Šukalo, docent na Katedri za zoologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci.

On je objasnio da mjeseci maj i jun zmijama služe, prije svega, za razmnožavanje.

"Kraj aprila i početak maja je period reprodukcije, pronalaze partnere, pare se i onda jun mjesec i prva polovina jula je period gastacije kod ženki. Pošto neotrovne zmije nose jaja, a otrovnice rađaju žive mlade, u periodu gestacije one zahtjevaju povećano izlaganje suncu, povećan unos energije za razvoj embriona i samim tim se češće i sunčaju i tragaju za plijenom. Samim tim u ovom periodu je očekivano da se one pojave", rekao je Šukalo.

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hecegovini prisutno je 13 vrsta zmija od kojih su tri otrovnice - poskok, šarka i planinski šargan, te deset neotrovnih vrsta.

"Poskok je najšire rasprostranjen na teritoriji BiH i može se naći bilo gdje, preferira osunčana mjesta tipa kamenjara, otvorenih osunčanih šuma, šikara i sličnih područja. Šarka se nalazi na preko 1.000 metara nadmorske visine i prisutna je na planinama Zelengora, Vlašić, Velež..., dok planinski šargan ide preko 1.200 metara nadomorske visine i ima ga na Zelengori, Treskavici, a sa njima je susret rjeđi", kazao je Šukalo i dodao da je poskok vrsta otrovnice sa kojom se stanovnici najčešće susreću.

Među neotrovnim vrstama dvije su poluotrovnice jer za čovjeka nisu otrovne, ali jesu za životnje kojima se hrane, kao što su glodari.

"Najčešće neotrovnice koje se susreću na našem prostoru su ribarica, bjelouška, smukulja i smuk, dok su ostale mediteranci i nalaze se u Hercegovini. Najčešće u naseljima se nalazi Eskulapov smuk (Zamenis longissima) i to je jedna vrlo korisna vrsta zmije, još ga zovu zmija bjelica. Dosta na prvu podsjeća na bjeloušku ima žuškaste površine na zaušnom dijelu glave i njegova korist se ogleda u regulisanju populacije glodara pošto se hrani njima i zbog toga dolazi u blizinu ljudskih naselja i traži plijen", ispričao je Šukalo.

U blizini vode obično je ribarica dominantna vrsta zmije, a ona je potpuno bezopasna i uopšte ne grize, rekao je Šukalo i dodao da je takva zmija nedavno pronađena na jednom od dječijih igrališta u Banjaluci.

On u posljednjih osam godina prati populacije zmija na nekoliko lokacija, a njegovo istraživanje pokazalo je da je svake godine ujednačeno stanje.

"Nema nikakvih najezdi, zmije se pojavljuju zbog svojih fizioloških potreba, prije svega, reprodukcije", kazao je Šukalo.

Na pitanje da li bh. građani imaju razloga za strah pri susretu sa zmijama Šukalo je rekao da je razlog za strah relativno mali, jer prije svega, poskok može izazvati za čovjeka ozbiljne poljedice, ali ukoliko se pravovremeno reaguje ni on.

"Ugriz je za njih je zadnji mehanizam odbrane, obično kada krenete da ga nagazite onda će odreagovati, do tada ste potpuno bezbjedni, prolazite pored, on miruje sa strane, dok će ove druge vrste, neotrovne zmije, obično pokušati da pobjegnu", rekao je on.

Poskok je vrlo prepoznatljiv po roščiću na vrhu njuške i neprekidnoj cik-cak liniji preko leđa. Ujed poskoka se lako prepoznaje po dvije ubodne rane kao od dvije igle, a rastojanje između njih je oko centimetar.

"Na sreću, oni znaju često zadati i suvi ugriz, ostanu otisci, ali ne istisnu otrov jer ekonomišu otrovom pošto im je potreban za ubijanje plijena", istakao je Šukalo.

Nakon ugriza poskoka u prosjeku ljudi imaju dva do tri sata vremena da prime serum, a ovo vrijeme je kraće kod osjetljivijih kao što su djeca, starije osobe i oni koji su alergični.

"Ne treba paničariti. Na terenu se može odraditi imobilizacija ukoliko je ekstremitet ujeden, a najčešće jeste, i istisnuti otrov. Ranija preporuka da se isisava otrov je pogrešna jer osoba koja pruža prvu pomoć može imati ranice u ustima ili pokvaren zub, pa može samog sebe ugroziti", rekao je Šukalo.

Od gaze ili sličnog materijala može se napraviti podvezak iznad ujeda, kojim će se napraviti ravnomjeran pritisak na što većoj površini. Preporučuje se i unos tečnosti, ali samo vode, jer na primjer čaj, kafa ili alkoholna pića ubrzavaju cirkulaciju zbog čega se otrov brže širi kroz krvotok. Serum se može primiti samo u bolnici, zbog rizika od anafilaktičkog šoka koji može izazvati smrt u roku od nekoliko minuta.

Prije svega, potrebne su mjere predostrožnosti, pa je najvažnije gledati gdje se staje.

"Ne postoje objedinjeni podaci o broju ugriza i njihovim štetnim posljedicama, obično zdrava osoba nema nikakvih posljedica ukoliko se pravovremeno reaguje", rekao je Šukalo.

Naveo je primjer da se na jugu Hrvatske godišnje registruju četiri ugriza godišnje bez smrtnih slučajeva. Prema drugim istraživanjima, na području Mostara za oko 30 godina registrovan je jedan smrtni ishod.

"Vrlo često statistički podaci govore da je recimo smrtnost od ujeda pčele puno veća nego od ujeda zmije", rekao je Šukalo.

Naglasio je da nema potrebe za ubijanjem zmija ukoliko se pojave u naseljenim mjestima, jer svaka vrsta ima svoju ulogu u ekosistemu.

"Smuk može zaći tamo gdje mačke ne mogu i čitavo leglo glodara pojesti za jedan obrok, a glodari su prenosnici raznih bolesti tako da je korist velika", rekao je Šukalo.

Objasnio je i da se zmije ponekad u blizini naselja nađu i zbog građevinskih radova, odnosno prilikom dovoženja šljunka iz kamenoloma.

Šukalo je, kako bi olakšao prepoznavanje vrsta, pokazao dvije vrste koje se najčešće susreću, a u pitanju su ribarica i smuk. Za ribaricu je objasnio da često ljudi misle da je u pitanju šarka jer i ribarica ima trokutast oblik glave i sličan tip šare, ali ribarice nikada ne grizu. Pokazujući mužjaka i dvije ženke ove vrste, rekao je uglavnom se sreću u rijekama i riječnim obalama.

"Pri susretu sa zmijom koja ode u vodu nemate razloga za brigu jer otrovnice ugavnom ne zalaze u vodu. U naseljima se najčešće sreće smuk koji je prepoznatljiv sa jednobojnoj blijedožutoj trbušnoj strani. Takođe je u pitanju bezopasna vrsta kojoj je ugriz mehanizam odbrane."

Smuk kojeg je Šukalo pokazao ekipi Anadolije bio je isprovociran, pa je u pokušaju odbrane grizao rukavicu na Šukalovoj ruci.

"U slučaju da dođe do ugriza bilo koje zmije, ujed otrovnica razlikuje se po tome što ima dvije izraženije ubodne tačke, a kod neotrovnica se oslikaju po dva niza zubića s obe strane", dodao je Šukalo.

Još iz INFO

Komentari 1

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Tommy Gavin

Uglavnom ne reagujem na njih kada ih vidim, ali kad dođu pred kuću tada sam ekstreman. Ne interesuje me njihova korisnost kad nemam štetočina kod kuće. Njihovo mjesto je u prirodi, ne u naseljima.

MONDO REPORTAŽE